Liječenje bjenoće

Lokalna obrada rane je mjera koju nikako ne bi trebalo omalovažavati, potrebno je ranu dobro očistiti trljajući sapunom i vodom. Sistemska profilaksa serumom protiv bjesnoće, po mogućnosti humanog porijekla, za pasivnu imunizaciju i aktivna imunizacija antirabičnom vakcinom su najbolja kombinacija. Oba preparata bi trebalo dati odmah, ali ne na isto anatomsko mjesto.

Serum bi, ukoliko se može, trebalo raspodijeliti tako da se polovica doze infiltrira u okolinu rane a ostatak se da intramuskularno. Antirabična vakcina se daje u 5 doza, prva doza nulti dan u suprotnu nadlakticu one u koju je injiciran serum, a preostale četiri doze se daju 3, 7, 14. i 28. dan. Kod osoba kod kojih postoji velika mogućnost kontakta s virusom bjesnoće daju se tri doze antirabične vakcine kao preekspozicijska profilaksa.

U prevenciju bolesti se svakako uključuju i kontrola pasa držanjem na uzici, hvatanje pasa lutalica, i cijepljenje. Imunizacijom 70% ili više pseće populacije dramatično se smanjuje pojava bolesti, čak i u krajevima endemske bjesnoće. Veći problem predstavlja kontrola bjesnoće u divljini. Odstrjel potencijalnih prenosioca nije moguć na većim teritorijima, dok obećava ideja ostavljanja mamaca s vakcinom.

www.medicina.hr