Još od davnina se zna kako visina kvocijenta inteligencije (IQ) pokazuje koliki kvocijent inteligencije netko postiže na testovima inteligencije, a da sa uspjehom i istinskim zadovoljstvom u životu isti taj IQ baš i nema mnogo veze.

Zbog toga se u posljednjih nekoliko godina pojavila nova mjera: emocionalna inteligencija (EQ).

Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova kontroliranja i korištenja za izražavanje misli.

Za osobe s visokim kvocijentom emotivne inteligencije je karakteristično da uspješno prepoznaju vlastite i tuđe emocije, potrebe i želje, te imaju razvijene vještine samokontrole i rada s drugima osobama.

Ovakvi pojedinci imaju gotovo uvijek vrlo uspješne prijateljske odnose, odnose s partnerom bilo da se radi o vezi ili o braku, a na poslovnom planu su uvijek prepoznati kao samouvjerene i čvrste, ali ujedno i fleksibilne osobe s kojima je jednostavno raditi.

Koncept EQ pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom "Emocionalna inteligencija", a svoju svjetsku afirmaciju doživio je 1995. godine kada je Daniel Goleman objavio bestseler s istim naslovom.

Za razliku od IQ-a, okružuje nas mnoštvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jamći uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba ne da se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom.

Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Možda ponajbolja bit emocionalne inteligencije jest sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci "Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako" (Aristotel, prema Goleman, 1997).

Općenito osobe koje "lako planu", koje imaju nizak prag tolerancije, te koje nemaju mogućnost empatije s drugim osobama i sagledavanja šire perspektive su u pravilu osobe s vrlo niskom razinom emocionalne inteligencije. Takvim osobama vlastite iste emocije doslovno vitlaju, upravljajući njihovim ishodima. One često upadaju u afekte, učine tolike nepromišljenosti, sabotiraju svoju uspješnost, upropaštavaju kontakte s drugim ljudima, a svoje mentalne kapacitete koriste za njegovanje i opravdavanje vlastite agresivnosti ili depresivnosti.

Vrlo važna razlika od IQ-a koji je definiran rođenjem, jest da se EQ može razvijati i može se raditi na njegovu povećanju bez obzira na godine. No, za razliku od IQ-a, EQ je i teže mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko naćina mjerenja, a najpoznatiji je razvio Reuven Bar-On, izraelski psiholog. On definira slijedeće kriterije:

• 1. Intrapersonalna skala - govori kako osoba vidi sebe i koliko je kompetentna identificirati razlićite emocije u isto vrijeme. Ova kategorija takoðer mjeri samopouzdanje, samosvjesnost i neovisnost osobe.
• 2. Interpersonalna skala - odnosi se na odnos osobe s drugim osobama prema dvije najvažnije stvari:
• a) Empatija - sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije
• c) Interpersonalni odnosi - oni mjere sposobnost osobe da kreira i zadrži obostrano zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima, s velikom dozom intimnosti i iskrenosti. Tu se cijene osobine poput razumijevanja tuðih problema i situacije, fleksibilnost i tolerancija.
• 3. Skala upravljanja stresom - pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija.
• 4. Skala raspoloženja - emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimistićnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima.