Razvoj seksualnosti u djeteta do školske dobi

Razvoj seksualnosti u djeteta do školske dobi

Razvoj seksualnosti u djeteta do školske dobi
  • Objavljeno: Srijeda, 18.07.2012.
  • Broj pregleda: 1.653
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Roditelji su uzor

Ni roditelji ni odgojitelji ne raspolažu dovoljnim znanjem o seksualnom odgoju i o seksualnom razvoju djece. Temeljni je zahtjev za njihov ispravni odnos spram djece, prvo, da budu uzori kakvi bi trebali biti dobar muškarac i dobra žena, drugo, da imaju znanje o zdravom odnosu prema seksu i o informiranju o seksu. Djetetu u prvim godinama života potrebni su mnogi pojedinačni dodiri s bliskim i dragim osobama, njihova nježnost i pružanje osjećaja sigurnosti. Lomljenje dječje volje u dobi prkosa i otpora, u tijeku 3. godine, kažnjavanjem pogrešno je, osim izuzetaka vašžnih po šivot i zdravlje, npr. oprez pri prometu, održavanje čistoće itd. U predškolsko doba treba podnositi za to vrijeme svojstvenu nečistoću i nemir.

Uzor i primjer skladnih obiteljskih odnosa prvi su uvjet pozitivnog odgoja: smiren i harmoničan obiteljski život, jednakopravna raspodjela dužnosti i obaveza između oca i majke, uzajamna obzirnost i pomoć, toplina i ljubav između roditelja, njihovo međusobno poštivanje. Humani odnos između osoba različita spola treba da potvrđuje životna stvarnost u obitelji i vrtiću: zajedničko učenje i igre, izleti, priredbe, plesovi, šetnje, prijateljstvo između dječaka i djevojčica. Pomoćna, podupiruća i inicijativna pomoć je ona iz predškolske ustanove: olakšavanje rada i odgoja majci, igre (lopta) i rad (serviranje obroka) koje zajednički obavljaju dječaci i djevojčice. Odgojiteljica mora poticati i djecu i roditelje na zajedničke igre djece raznih spolova jer, nažalost, roditelji obično biraju po spolu djece različite igre. U kući djeca prečesto vide podjelu poslova na mamine i tatine; po njihovim riječima, "tata u kući ništa ne radi", dakle zapažaju tradicionalnu spolnu podjelu poslova. Muški roditelj ne smije se naglašavati kao važniji i značajniji, sposobniji i autoritativniji, a žena kao kućanica. Sve radove i sva zabavljanja roditelji moraju obavljati zajedno, u istoj mjeri, pred djecom i s njima.

Dijete suočeno s isključivo genitalnim seksualitetom roditelja, bez prateće osjećajne interpersonalne seksualnosti, razvija se u seksualnog invalida, poput svojih roditelja. Roditeljski strah da će dijete seksualizirati ako budu pred njim goli, stvara deseksualizaciju interpersonalnih odnosa, osiromašujući ukupnost seksualnih odnosa. U budućnosti djeca će biti seksualno traumatizirana ako su svjedoci raznim primitivnim seksualnim scenama, ili ekshibicionističkim napadima, ili prizorima ljubomore.

Roditelji se moraju prirodno ponašati prema raznim predškolskim "spolnim igrama", "spolnim upitima" i "spolnim radoznalostima", bilo o vlastitom tijelu, bilo o drugoj djeci istog ili drugog spola. Djeca su istraživački radoznala, žele sve znati, sve čuti, sve objasniti; pitanja "što" i "zašto" dobar su znak. "Seksualne igre" pacijenta i doktora, praćene diranjem, igre "mame i tate", s pitanjima o trudnoći i porodu, igre "njege svog djeteta" - ne treba prekidati jer prekidanje takvih bezazlenih igara stvara kasniju nesigurnost i upozorava samo na interseksualnost, bez interpersonalnosti. Treba otvoreno odgovarati na sva pitanja, ne uplitati se u dječje igre, pričama i bajkama poticati na razmišljanja, ističući dobre primjere.

U obitelji i u dječjem vrtiću treba podržati zajedničke igre u kojima se ne prave umjetne razlike među dječacima i djevojčicama. Time se usađuje osjećaj za jednakost u pravima spolova. Treba usaditi i ljubav prema životinjama i biljkama, biti njihov zaštitnik, da se prihvati da su sva živa bića ranjiva i da im treba briga i naklonost drugih. I djevojčice se moraju osamostaliti u svom društvenom životu izvan obitelji. Roditelji moraju poticati kontrolirano dječje međusobno posjećivanje izvan kuće, zajedničke igre, gledanje televizije, zajednički rad u kući, šetnje i izlete, posjećivanje kazališta - roditelja s djecom. Primjer za odgoj su vrtići i selo: svi borave i igraju se zajedno, s muškim i ženskim igračkama, na isti način, svi su izjednačeni, djevojčice s biciklom, dječaci s lutkom. Da se djetetu usade određene zasade i navike, ne treba mu govoriti kako se to radi, nego se to pred njim radi, kao uzor i primjer: ne treba govoriti kako prati ruke i zube, kako držati red među igračkama, nego treba sve to pred djetetom raditi.

Direktna poduka o spolu, o spolnom činu i životu počinje isključivo tek u školskoj dobi.