Stil privrženosti i vezivanje - koji ste tip?

Psiholog John Bowlby usredotočio na privrženost. Primijetio je kako je privrženost bilo koji oblik ponašanja koji rezultira povezivanjem s osobom koja je identificirana kao ona koja se bolje nosi sa svijetom. Privrženost se promatra tijekom cijelog života a najočitija je tijekom ranog djetinjstva i kao odgovor na prijetnju. Razvojna psihologinja Mary Ainsworth je proučavala djecu u prisutnosti stranca, i odsutnosti i ponovnog sjedinjenja s majkama. Ainsworth je identificirala tri glavna tipa privrženosti: sigurna privrženost, izbjegavajuća privrženost i opiruća privrženost.

Otkrijte 6 otrovnih obrazaca u vezama koje smatramo normalnima!

Istraživanja su pokazala da su stilovi privrženosti iz djetinjstva u skladu s onima koje imamo u odrasloj dobi. Stilovi privrženosti mogu utjecati na naš odabir partnera, način na koji se odnosimo prema partneru i ponašanja koja se očituju tijekom odnosa.

Mnogi suvremeni istraživači procjenjuju privrženost koristeći dva pojma: izbjegavanje i anksioznost. Razina privrženosti i anksioznosti može utjecati na procjenu romantičnih partnera i odnosa.

Anksiozna privrženost odnosi se na to koliko često se osoba osjeća kao da će ju partner odbaciti. Ljudi koji imaju veliku razinu anksiozne privrženosti žele se zadržati u blizini partnera zbog straha od napuštanja. Intenzivno žele blizinu i intimnost u svojim odnosima. Osjećaju se nesigurnima kad nisu u neposrednoj blizini partnera i često razmišljaju o svojim odnosima. Provode mnogo vremena razmišljajući što može poći po zlu.

Izbjegavajuća privrženost se odnosi se na to koliko se osoba osjeća ugodno s emocionalnom intimnošću. Osobe koje izbjegavaju privrženost manje ulažu u odnose i nastoje ostati psihički i emocionalno neovisni. Istraživači napominju da je velika razina izbjegavanja povezana s manjom vrijednošću bliskih odnosa i manjim oslanjanjem na odnose kako bi se zadovoljile potrebe vezanosti. Te osobe izbjegavaju preveliku privrženost zbog straha od gubitka.

Istraživanje Butzera i Campbella na 116 oženjenih kanadskih parova mjerilo je privrženost i seksualno zadovoljstvo u braku. Rezultati su pokazali da anksiozna privrženost i izbjegavajuća privrženost vode do manje seksualnog zadovoljstva u brakovima.

Pojedinci koji imaju nisku anksioznu privrženost i izbjegavanje su sigurno privrženi. Obično su najviše prilagođeni i ugodno im je u emocionalnim odnosima.