Pubertet

Roditelji koji su se jedva adaptirali na ponašanje djeteta u fazi latencije žele dijete u toj fazi i zadržati pa i previde brojne fizičke i psihičke osobine koje karakteriziraju fazu puberteta. Konflikt (vezan na seksualnost) rješava se u prosjeku na taj način da se mlada osoba, slijedeći svoje progresivne razvojne tendencije, oslobađa djetinjih veza s roditeljima i stiče svoju samostalnost. Svima nam je dobro poznato pubertetsko ponašanje koje u stvari proizlazi iz KONFLIKTA ODRASTI ILI NE ODRASTI pa mlada osoba ostavlja dojam čas djeteta čas odraslog. Nošena zrelim seksualnim impulsima sklona je kako nekontroliranim ispadima tako i suzbijanju tih impulsa beskrajnim razmišljanjem, filozofiranjem, psihologiziranjem.

Ako edipov konflikt u djetinjstvu nije relativno povoljno riješen i dijete se nije dovoljno određeno spolno identificiralo pojava zrele seksualnosti može u mlade osobe biti povezana s teškoćama prihvaćenja seksualne uloge za koju bi se trebalo opredijeliti. U tim slučajevima menstruacija i ejakulacija mogu dovesti do neuroza, uz preduvjet postojanja odgovarajuće biološke predispozicije i izloženosti negativnim faktorima djelovanja okoline. Konstelacija niza nepovoljnih čimbenika rezultirat će nastankom poremećaja.

Mora se priznati da nije lako naći zamjenu za roditelje. U potrazi za novim idealima, prijateljstvima i ljubavima mlada osoba može neko vrijeme ostati zbunjena, nesigurna i osamljena, s bolnim osjećajem praznine. Mlade osobe nastoje ispuniti prazninu i smanjiti nesigurnost koja se javila nakon osamostaljivanja od roditelja. To je razlog zašto se u pubertetu sklapaju najčvršća prijateljstva, doživljavaju najsretnije i najnesretnije ljubavi. U tom procesu osamostaljivanja odnos prema roditeljima može preći u oprečnost: ljubav u mržnju, a poštovanje u prezir. Ti osjećaji izazivaju različite obrane JA. To može proći samo kao pubertetska kriza, a može u kasnijem životu izazvati i dublje poremećaje ličnosti. Ponekad se ti osjećaji projeciraju na vlastitu ličnost pa može doći do pokušaja suicida. Usput rečeno - suicid nikako nije prirodno obilježje adolescencije, a eventualni pokušaji suicida u toj dobi najčešće imaju značenje apela, odnosno specifičnog traženja pomoći od okoline.

Roditelji su ovim brojnim promjenama ne rijetko zatečeni i zbunjeni: ?Majka koja sama nije dobro prihvatila svoju seksualnu ulogu može nastojati da i njena kćerka ostane aseksualna. Majka vezana za sina može se plašiti njegove seksualne zrelosti i strepiti da će ga neka djevojka preoteti. Očevi se mogu osjećati ugroženi od sinova koji odrastaju i biti ljubomorni na momke svojih kćeri. Takvo ponašanje roditelja ukazuje na to da zrela seksualnost djece u pubertetu, kao i ona nezrela u edipovskoj fazi, predstavlja poticaj na oživljavanje djetinjih konflikata samih roditelja.