Obiteljska terapija anoreksije nervoze

Ozbiljan problem

Poremećaji hranjenja predstavljaju ozbiljan biološki i psihološki problem i ukazuju na rane poremećaje u odnosima, posebice u odnosu majka-dijete. Obitelj kao središnje mjesto u kojem se odvijaju brojne interakcije i procesi važna je za kasniji razvoj i izravno je uključena u dinamiku nastanka i tijeka bolesti. Obiteljska terapija zbog toga predstavlja nedjeljivi dio terapijskog procesa anoreksije nervoze. Kao jedinicu proučavanja i tretmana obiteljska terapija uzima cijelu obitelj. Ona je, za razliku od većine drugih terapijskih pravaca usmjerenih na pojedinca, zainteresirana za interpersonalno. Ona pruža nosiocu simptoma/identificiranom pacijentu i njegovoj obitelji novu dimenziju u poimanju sebe i svoje bolesti.

Poremećaji hranjenja predstavljaju psihobiološki poremećaj koji dovodi do bazičnih bioloških promjena funkcioniranja prijeko potrebnog za život, a istovremeno su i direktno involvirani u personalne odnose. Hranjenje je u direktnom odnosu s osobom koja osigurava hranu - majkom, što se uzrastom mijenja, te se i otac, kao i drugi članovi obitelji, uključuju i direktno participiraju u brizi o djetetu.

Osjećanje i hranjenje su centralni procesi u formiranju ličnosti tijekom razvoja, a odvijaju se najprije na relaciji majka-dijete, uz kasnije priključivanje i ostalih članova obitelji i šire okoline. Djeca često identificiraju majku kao osobu koja daje hranu i odgovorna je za hranjenje. Davanje hrane dijete povezuje s ljubavlju, a majka istovremeno djetetovo primanje hrane doživljava kao njegovo uzvraćanje i pokazivanje ljubavi. Zbog te veze između majke i hrane, poremećaji u odnosima majka-dijete, a kasnije i odnosu dijete-ostali članovi obitelji, reflektiraju se vrlo često u poremećajima hranjenja.

Tijekom života hrana igra važnu ulogu u socijalnim interakcijama, te se brojne ljudske interakcije odvijaju uz uzimanje hrane, naravno različito u različitim kulturama. Ipak, općenito se može reći da nema značajnijeg događaja u ljudskom životu uz koji nije povezano i uzimanje hrane. Hrana ima istovremeno i odliku sigurnosti, prihvaćanja ili odbacivanja. Kroz hranu dijete dobiva i vrlo različite poruke.

Polazeći od navedenih promišljanja može se sasvim jasno razumjeti značenje hrane i hranjenja u psihološkom razvoju svake osobe, a to pomaže u procjeni poremećaja u hranjenju, što je osnova za određivanje terapijskog pristupa.

Obiteljski odnosi važan su čimbenik u nastajanju poremećaja u hranjenju bilo da se radi, a što je i najčešće, o odnosu majka-dijete, bilo da se radi o obiteljskoj dinamici općenito. Minuchin i suradnici smatraju da poremećaji hranjenja više ukazuju na interpersonalne nego na individualne probleme. Prema istim autorima patološka organizacija obitelji okupljene oko simptoma poremećaja hranjenja u svojoj dinamici pokazuje njihove interpersonalne konflikte. Roditelji anorektičnih pacijenata značajno više pokazuju maritalne probleme, emocionalno distanciranje od svojih kćeri, te veći broj psihijatrijskog morbiditeta i zdravstvenih poremećaja. Pri procjeni obiteljskih odnosa ne smije se zanemariti i činjenicu da su oni pod utjecajem socijalnog okruženja i očekivanja, posebice u dijelu koji se odnosi na ulogu žene i često puta kontradiktornih očekivanja od njezine uloge.