Zagrijanim mišićima lakše do cilja

Zagrijavanje

Pojedinosti zagrijavanja ovise o razini treniranosti i sposobnosti sportaša, vrsti sporta, klimatskim uvjetima i predviđenoj aktivnosti

Pojmom zagrijavanja obuhvaćeni su postupci usmjereni pripremi organizma za aktivnost. Oni mogu biti aktivni i pasivni, opći i specijalni, a cilj im je stvaranje povoljnog psihofizičkog stanja organizma prije treninga ili natjecanja u smislu bolje koordinacije, fleksibilnosti, jakosti, brzine i izdržljivosti. Izraz "zagrijavanje" proizlazi iz osnovne manifestne karakteristike - povišenja tjelesne temperature - koja je posljedica primjene uvodnih postupaka prije "pravog" treninga ili natjecanja. Prethodne vježbe i drugi postupci paralelno poboljšavaju neuro-mišićne, fizičke i psihičke sposobnosti.

Zagrijavanjem se podižu organske i vegetativne funkcije iz razine mirovanja, aktiviraju se procesi prilagodbe na aktivnost, čime se postiže smanjenje početnog naprezanja pri zadanoj trenažnoj ili natjecateljskoj aktivnosti te povećanje funkcionalne, energetske i kineziološke djelotvornosti.

Učinkovitost brojnih fizioloških i motoričkih funkcija poboljšava se povišenjem tjelesne temperature iznad 37űC koliko iznosi u unutrašnjosti tijela u mirovanju, a optimum se postiže pri 38,5-39,0űC. Uz ubrzanje oslobađanja energije u stanicama ubrzava se otpuštanje kisika iz hemoglobina i njegov transport u tkiva, a povećanjem minutnog volumena srca i perifernom vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) u aktivnim područjima povećava se transportna sposobnost srčano-žilnog sustava. Osim poboljšanja dopreme kisika i energetskih tvari u aktivnu muskulaturu, istodobno se unaprjeđuje odstranjivanje laktata i drugih metabolita, što je od posebnog značaja u inicijalnoj fazi intenzivnog opterećenja u natjecanju. Stoga, povećanje tjelesne temperature dovodi do povećanja jakosti i brzine mišićne kontrakcije, do poboljšanja relaksacije i oporavka mišićnih stanica te do smanjenja viskoznosti mišića pri brzoj promjeni njegove dužine, što sve pridonosi poboljšanju motoričke učinkovitosti.

Pri razmatranju modaliteta, intenziteta i trajanja, zbog aktivacije neuro-motornog sustava prednost se daje aktivnom zagrijavanju općeg i specifičnog tipa, uz što se može kombinirati sportska masaža (sama ili uz dodatak sredstava za zagrijavanje), vrući tuš, trljanje i slično. Pokazalo se da različiti sportaši, kao i različiti sportovi, zahtijevaju zagrijavanje različitih karakteristika, što upućuje na to da se, uz uvažavanje općih načela, zagrijavanje primjenjuje gotovo individualno. Pojedinosti ovise o razini treniranosti i sposobnosti sportaša, vrsti sporta, klimatskim uvjetima i predviđenoj aktivnosti (trening, natjecanje). Zagrijavanje može trajati 10-60 minuta, najčešće 20-45 minuta. Optimalan vremenski razmak između zagrijavanja i natjecanja iznosi 5-10 minuta. Iako se učinci zagrijavanja mogu zapaziti najčešće do 30 minuta po njegovom prestanku, negdje se navode i gotovo trostruka vremena. Pretjerano zagrijavanje, prije svega u kombinaciji visokog intenziteta i dugog trajanja, zahvaća i rezerve organizma, što smanjuje natjecateljsku sposobnost, posebno pri aktivnosti tipa opće aerobne izdržljivosti.