U današnjem svijetu zdravstvenih izazova koji često ostaju skriveni iza zavjese nejasnih simptoma, sindrom policističnih jajnika (PCOS) stoji kao jedan od najraširenijih problema s kojima se mnoge žene suočavaju. Iza svake nepravilnosti menstrualnog ciklusa, hormonskog disbalansa i reproduktivnih problema, može se kriti ovaj složeni endokrinološki poremećaj.

Policistični jajnici nisu samo medicinski izazov, već i fizički, emocionalni i psihološki teret koji mnoge žene nose. Svojim iznenađujuće čestim pojavljivanjem, PCOS postaje pitanje od općeg zdravstvenog interesa.

• Ginekologinja o raku jajnika: "Zovu ga 'tihi ubojica', ali to nije sasvim točno"

Stoga smo razgovarali s Kosjenkom Dermit, dr. med., specijalisticom ginekologije i opstetricije, stručnjakinjom koja nam je pružila dublji uvid u uzroke, simptome, posljedice i mogućnosti liječenja ovog sindroma, te podijelila svoje stručno mišljenje o utjecaju prehrane i tjelovježbe na regulaciju hormona. Razgovarale smo i o popularnim trendovima u prehrani i njezi koje se često susreću na društvenim mrežama te saznati više o tome kako se nositi sa sindromom policističnih jajnika na dugoročnoj osnovi.

Što uzrokuje sindrom policističnih jajnika?

Točan uzrok ovog sindroma nije još u potpunosti jasan. Činjenica je da je to najčešći endokrinološko-metabolički sindrom žena reproduktivne dobi što jasno implicira da se radio o ispreplitanju abnormalnosti više organskih sustava – reproduktivnog na razini jajnika te neuroendokrinološkog uz hiperandrogenemiju, inzulinsku rezistenciju i hiperinzulinemiju. Smatra se da etiologija sindroma policističnih jajnika uključuje kombinaciju genetskih faktora i okolišnih čimbenika. Brojne studije i istraživanja jasno dokazuju genetsku komponentu u nastanku sindroma, a osim nje, neizostavnu i vrlo važnu ulogu imaju i okolišni čimbenici kao što su prehrana, način života, fizički i emocionalni stres, kronična upala, pretilost i drugo.

Koji su simptomi sindroma policističnih jajnika?

To su u prvom redu poremećaji menstrualnog ciklusa u vidu produljenja ciklusa ili, rjeđe, potpunog izostanka menstruacije. Takvi su ciklusi često anovulatorni i uzrok su neplodnosti. Nadalje, kozmetski simptomi poput hirzutizma – pojačane dlakavosti po muškom tipu distribucije, akni i androgene alopecije također upućuju da bi se moglo raditi o višku androgenih hormona, odnosno sindromu policističnih jajnika. Vrlo često taj sindrom prati i debljina te se smatra se da je upravo epidemija debljine, posebno u djece i adolescenata, odgovorna za porast učestalosti ovog sindroma. Nadalje, žene sa sindromom policističnih jajnika također nešto češće pate od psiholoških problema kao što su anksioznost i depresija te poremećaji spavanja. Iz svega što sam navela zapravo je jasno koliko je to kompleksan i heterogen sindrom te ne znači da pojava jednog ili dva simptoma odmah znači da netko ima PCOS. Dijagnoza se temelji na uzimanju detaljne anamneze i pregledu te hormonskom statusu pacijentice uz istodobno isključenje drugih bolesti koje se mogu slično prezentirati. Isto kao što pojava jednog ranije navedenog simptoma ne znači PCOS, tako ni vrlo čest i uvriježen mit – ultrazvučno policističan izgled jajnika u odsustvu simptoma i uz uredan hormonski status ne znači da netko boluje od sindroma policističnih jajnika.

Koje su posljedice sindroma policističnih jajnika?

Nažalost, posljedice sindroma policističnih jajnika su mnogobrojne i možemo reći da obuhvaćaju cjeloživotno razdoblje. Ono o čemu najčešće govorimo, i što same pacijentice često prvo navode kada traže pomoć, su neredoviti i anovulatorni menstrualni ciklusi te posljedična neplodnost. Osim tih nepravilnosti ciklusa i anovulacija kod žena koje boluju od ovog sindroma veća je učestalost spontanih pobačaja i komplikacija u trudnoći, u prvom redu gestacijske šećerne bolesti i preeklampsije. Osim toga sve više žena je svjesno dugoročnih posljedica koje uključuju dokazano povećani rizik za nastanak debljine, inzulinske rezistencije, šećerne bolesti tipa II te dislipidemije i hiperteznije. Zapravo povišen je rizik nastanka takozvanog metaboličkog sindroma koji obuhvaća sve navedeno. Također, uslijed hormonskog disbalansa karakterističnog za sindrom policističnih jajnika oboljele žene nose povećan rizik i za nastanak hiperplazije sluznice maternice i posljedično mogućeg karcinoma.

Može li se problem policističnih jajnika riješiti promjenom i regulacijom prehrane?

Može! Barem u velikom broju slučajeva. Zapravo prva linija liječenja PCOS je upravo redukcija tjelesne težine te su brojna istraživanja pokazala da adekvatna prehrana ima iznimno važnu ulogu u liječenju sindroma. Većina djevojaka i žena koje pate od ovog sindroma imaju prekomjernu tjelesnu težinu i body mass index (BMI) iznad 25, a nerijetko i iznad 30 što se označava kao debljina prvog stupnja. Normalizacijom tjelesne težine smanjuje se hiperinzulinemija, inzulinska rezistencija i hiperandrogenemija te u glavnini slučajeva dolazi do ponovne uspostave redovitih menstruacijskih ciklusa i ovulacija. Manje od 20% žena s ovim sindromom ima normalnu tjelesnu težinu, ali će i one profitirati ukoliko se budu pridržavale adekvatne prehrane i zdravih životnih navika. Kada promjena prehrane i redovita tjelovježba, odnosno usvajanje zdravih životnih navika, ne poluči uspjeh pacijenticama savjetujemo i farmakoterapiju.

Generalno, koliko hrana koju konzumiramo utječe na naše hormone? Primjerice, već neko vrijeme je na TikTok-u aktualna salata od mrkve koja navodno regulira razinu estrogena. Kakvo je vaše mišljenje o ovom trendu?

Da, salata od mrkve je zaista bila hit neko vrijeme! No, nije ona nikakav revolucionarni „lijek“ za PCOS. Povrtna salata, pa tako i ova od mrkve se svakako uklapa u dijetetski režim i prehranu kakvu bi trebale imati žene koje pate od sindroma policističnih jajnika. Na internetu se mogu naći različite, često vrlo restriktivne dijete koje se preporučuju za PCOS, ali u konačnici se sve temelje na istome – kalorijskom deficitu. Tako da nije potrebno slijepo slijediti određenu dijetu što je najčešće teško i zahtjeva opsežne promjene, a u konačnici često rezultira odustajanjem. Idealna prehrana za djevojke i žene koje pate od PCOS je mediteranska prehrana, odnosno dijeta bogata povrćem i voćem s niskim glikemijskim indeksom, vlaknima, nemasnim proteinima i omega 3 masnim kiselinama, koja pogoduje hormonsko metaboličkom balansu. Izuzetno je važno smanjiti unos ugljikohidrata posebice onih s visokim glikemijskim indeksom što povoljno djeluje na inzulinsku rezistenciju koja je u većini slučajeva sastavnica ovog sindroma. Isto tako danas su jako popularni i širokodostupni dodatci prehrani za koje pacijentice također najčešće saznaju putem društvenih mreža. Kod PCOS od dodataka prehrani studije pokazuju dobrobiti inozitola, vitamina D i B, cinka, selena, omega tri masnih kiselina, n-acetl-cisteina (NAC) i dr. No, to ne znači da se odmah mora pohitati u ljekarnu i kupiti sve navedene suplemente, već u razgovoru sa ginekologom ili endokrinologom treba doći do optimuma za svaku pacijenticu individualno.

Može li tjelovježba pomoći u regulaciji sindroma?

Istraživanja su pokazala da su žene koje pate od sindroma policističnih jajnika manje fizički aktivne, tj. da se manje ili uopće ne bave tjelovježbom. Sama tjelovježba, bez dijetetskih mjera, u žena oboljelih od PCOS-a ne dovodi do znatnog gubitka tjelesne mase niti do regulacije menstrualnih ciklusa, ali je svakako suplementarna dijeti i kao takva se preporučuje svim ženama oboljelim od ovog sindroma.

Što savjetujete ženama koje ne žele koristiti hormonsku terapiju?

Kao i svima, savjetujem inicijalno gubitak tjelesne težine uz zdravu prilagođenu prehranu i tjelovježbu. Promjena loših prehrambenih i životnih navika dokazano ima pozitivne učinke u liječenju sindroma policističnih jajnika. Dokazano je da gubitak tjelesne mase već od svega 5 do 10% dovodi do sniženja vrijednosti testosterona za 35% i inzulinske rezistencije za 40% što već kod nekih žena dovodi do regulacije ciklusa i ovulacija te veće učestalosti spontanih trudnoća. No zamka je u tome što upravo ovaj početni i ključni korak zvuči tako jednostavno, ali je zapravo nerijetko najteži. Svi znamo koliko je teško promijeniti usađene životne navike, držati se "dijete", vježbati… Zato ove djevojke i žene trebaju kontinuiranu skrb i suport, planiranje i vođenje tijekom tog teškog procesa i stalno podsjećanje na krajnji cilj – prevenciju dugoročnih komplikacija o kojima sam ranije govorila. U praksi najčešće po postavljanju dijagnoze, nakon opsežnog savjetovanja i procjene kardiovaskularnog rizika, s pacijenticom postavim cilj, ali onaj kratkoročni. Zajedno donesemo odluku što će i kako promijeniti, kakvu dijetu i oblik fizičke aktivnosti će uvesti te dogovorimo željeni gubitak težine u primjerice sljedeća 3 mjeseca, ne dulje. Čini mi se da određivanje dugoročnih ciljeva, primjerice smršaviti toliko i toliko kilograma u pola godine ili godinu dana najčešće ne urodi plodom, jednostavno izostane motivacija. Također, uvijek savjetujem pacijenticama da obave savjetovanje s nutricionistom, a po potrebi stručnjacima drugih specijalnosti.

Je li policistične jajnike moguće trajno izliječiti?

Danas kada su nam poznati svi mogući simptomi i posljedice, kako metaboličke tako i one po reproduktivno zdravlje, i dalje ne znamo točan uzrok nastanka ovog sindroma pa najvjerojatnije upravo iz tog razloga ne možemo reći da ga možemo izliječiti već samo smanjiti i ukloniti simptome i tako prevenirati posljedice. Promjenom životnog stila i lijekovima može se osigurati hormonsko - metabolička homeostaza, ali se ovaj sindrom mora shvatiti kao ozbiljna bolest s dalekosežnim posljedicama po zdravlje žene i kao takav se mora liječiti i trajno nadzirati.

Vezani sadržaj:

• Otkrijte kako spriječiti nastanak i nasljeđivanje policističnih jajnika
• Kako policistični jajnici utječu na zdravlje bebe?
• Kako zaštititi plodnost?