Često ne razmišljamo o sastavu hrane koju kupujemo jer smatramo kako se ne bi ništa „loše“ puštalo na tržište te njemu vjerujemo. Posljednje dvije godine definitivno su nas uvjerile da itekako postoje loše tvari u hrani koja nam se nudi, s obzirom na to da je povučen niz prehrambenih proizvoda s polica naših trgovina.

I dok Europska Unija aktivno sudjeluje u regulaciji i ograničavanju toksina, pesticida i drugih štetnih kemijskih spojeva, važno je znati da još uvijek postoje štetni sastojci za naše zdravlje i pravilno funkcioniranje organizma. Donosimo vam šest spojeva koje biste trebali izbjegavati, koji su njihovi učinci na naše zdravlje te kakve su uredbe i zakoni po pitanju svakog.

1. Bisfenol A

Bisfenol A (BPA) je spoj koji se nerijetko našao u spremnicima određene hrane i pića, kao i u oblogama limenki (primjerice limenki rajčice), prenosi Healthline. Mnoga istraživanja pokazala su kako upravo ta kemikalija može ući u hranu, što može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Rezultati su pokazali da BPA ima štetno djelovanje na organizam, ometa rad hormona, a prema studiji na životinjama, može dovesti do problema s reprodukcijom i povećati rizik od raka dojke i prostate. Ovaj spoj razvijen '30-ih godina prošlog stoljeća, zabranjen je u bočicama za bebe već 11 godina, a od 2018. i u ostaloj plastičnoj ambalaži za bebe i djecu mlađu od tri godine. Europska unija je za druge proizvode postavila samo dopuštene granice, a ove bi godine trebala dovršiti svoju procjenu i pravila primjene.

Za sada se BPA može koristiti u materijalima koji dolaze u dodir s hranom u EU. Međutim, samo ograničena količina (0,05 mg/kg) smije iscuriti iz materijala u hranu. EU klasificira ovu tvar kao toksičnu kemikaliju, koja osim nesposobnosti reprodukcije, može izazvati ozbiljno oštećenje oka, iritaciju dišnog sustava i kožne alergije. Francuska je potpuno zabranila korištenje ove kemikalije u svim ambalažama za hranu te svom posuđu i priboru, a Europska zajednica za sigurnost hrane (EFSA) je predložila znatno smanjenje podnošljivog dnevnog unosa. Kako bi ste samostalno izbjegli štetnost, uvedite promjene pri kupnji kada idete u trgovinu. Birajte svježe namirnice, izbjegavajte plastiku, a umjesto aluminijskih limenki potražite staklene. Srećom, većina plastike i limenki više ne sadrži tolike količine BPA kao prije.

2. Trans-masne kiseline

Riječ je o podvrsti masnih kiselina, koje nastaju dodavanjem vodika nezasićenim mastima. One nepoželjne, umjetne masne kiseline najčešće su se mogle naći kod industrijskih proizvoda kao što je margarin, majoneza, grickalice i pekarski proizvodi. Ipak, njihov udio svakom godinom je sve manji. Zbog niza dokaza o štetnom utjecaju na zdravlje, neke zemlje su regulirale trans-masne kiseline zakonskim odredbama. Prva je u tome bila Danska još 2003. godine, a 2015. je i SAD donio odluku o potpunom uklanjanju trans-masnih kiselina iz prehrambenih proizvoda. Hrvatska još nema vlastiti zakon, ali od 1. travnja 2021. vrijedi uredba Europske Unije o izmjeni priloga III Uredbe 1925/2008, vezane uz trans masti kako sva hrana na tržištu EU ne smije sadržavati više od 2 grama proizvođačkih transmasnih kiselina na 100 grama masti konačnog proizvoda.

Iz tog razloga, danas ih velika količina industrijske hrane više na sadrži, što ne znači da se ne mogu ponekad naći u namirnicama u manjim količinama. Međutim, studije na životinjama i promatračke studije opetovano su pokazale da konzumacija trans masti uzrokuje upalu i ima negativne učinke na zdravlje srca. I prirodne i umjetne transmasne kiseline mogu povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti povećanjem LDL kolesterola, a snižavanjem HDL kolesterola. Zbog toga biste trebali ograničiti unos u svojoj prehrani, a najveći učinak napravit ćete ako, prema mišljenju stručnjaka, reducirate učestalu i prekomjernu prehranu punu pekarskih proizvoda.

• Prepoznajte visoki kolesterol prema ove 3 promjene na očima: ne smijete ih zanemariti

3. Policiklički aromatski ugljikovodici

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) smatraju se velikim zagađivačima okoliša. Nastaju izgaranjem organskog materijala, a bitna je činjenica i da se nalaze u hrani. Većina policikličnih aromatskih ugljikovodika ima kancerogena svojstva, stoga je važno znati da se radi o toksičnim, mutagenim i genotoksičnim spojevima koji negativno utječu na zdravlje svih živih organizama. Povezani su s povećanim rizikom od karcinoma bubrega, debelog crijeva, raka dojke i prostate.

Iako se u prošlosti smatralo kako ovo vrijedi samo za crveno meso, istraživanja su otkrila kako i piletina i riba sa žara mogu imati određenu količinu PAH-ova, a glavni izvori su dimljeno meso i meso s roštilja. Jednostavno pojašnjeno, kada se meso na roštilju peče na visokim temperaturama, mast kaplje na vruće površine stvarajući hlapljive policikličke aromatske ugljikovodike. Osim toga, može se naći i u drugim vrstama prerađene hrane.

Da predstavljaju prijetnju svim živim organizmima, potvrđuju Europska komisija, Svjetska zdravstvena organizacija te razne svjetske agencije za zaštitu okoliša, stoga je prisutnost PAH-ova zakonski regulirana na području Europske unije Uredbom Komisije 2006., a propisane su najveće dopuštene količine u hrani. Iako su PAU spojevi još nedovoljno istraženi, sve državne organizacije upozoravaju na njihovo negativno djelovanje. Dugoročni cilj je smanjiti njihovu koncentraciju, pa u konačnici u skladu s time i smanjenje kroničnih bolesti. Iako je najbolje koristiti druge metode kuhanja, kao što je pirjanje ili sporo kuhanje, možete smanjiti PAH za čak 89% prilikom pečenja na roštilju smanjivanjem dima i brzim uklanjanjem kapanja.

Srećom, prema analizi i procjenama Centra za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, zabrinutost unosa PAH-a kroz promatrane grupe hrane za odraslu populaciju u Republici Hrvatskoj ne postoji.

4. Kumarin u cimetu

Cimet je začin izrađen od unutarnje kore od Cinnamomum stabla. Dok se smatra da ima niz impresivnih zdravstvenih prednosti, poput snižavanja rizika od dijabetesa, raka i bolesti srca, u svom sastavu sadržava kumarin – otrovni spoj pronađen u cimetu cassia, i kojima neke štetne učinke na ljude. Istraživanja su pokazala da previše konzumiranja kumarina može naškoditi jetri i povećati rizik od raka. Preporučena dnevna granica kumarina iznosi približno 0, 05 mg / kg (0,1 mg / kg) tjelesne težine ili 5 mg dnevno za 60 kg osobe. To znači da bi samo jedna do pola čajne žličice Cassia cimeta mogla staviti vas preko dnevnog ograničenja.

Ako želite izbjeći kumarin, potražite drugu vrstu cimeta, nazvanu cejlonski cimet ili "pravi cimet", iz biljke Cinnamomum verum. Teže ga je pronaći u trgovinama (možda ćete ga morati naručiti online) i skuplji je, ali sadrži mnogo niže razine kumarina.

• Kako iskoristiti cejlonski cimet za mršavljenje?

5. Dodani šećeri

Dodani šećeri često se nazivaju "praznim kalorijama." Riječ je o obliku koji se koristi za slatkiše i zaslađivanje napitaka. Dodaje se namirnicama tijekom proizvodnje zbog boljeg i slađeg okusa, no postoje mnogi štetni učinci za vaše tijelo. Šećer s visokim udjelom fruktoze, primjerice kod mnogih sirupa, povezan je s mnogim ozbiljnim stanjima, uključujući pretilost, dijabetes tipa 2, metabolički sindrom, bolest jetre i rak. Hrana s visokim udjelom dodanih šećera također je visoko prerađena i može imati svojstva ovisnosti zbog čega je nekim ljudima teško samostalno smanjiti unos takve hrane.

Na temelju više studija, neki su istraživači to pripisali sposobnosti šećera da izazove oslobađanje dopamina, neurotransmitera u mozgu. Kako biste smanjili unos dodanog šećera, ograničite pića zaslađena šećerom kao što su gazirani sokovi i voćni sokovi te samo povremeno jedite prerađenu grickalicu i deserte.

Stručnjaci iz Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) završili su ove godine opsežnu procjenu rizika šećera u prehrani i njegove potencijalne povezanosti sa zdravstvenim problemima. Iako još nisu uspjeli odrediti gornju granicu podnošljivog unosa, došli su do vrijednih zaključaka kao i preporuka za daljnja istraživanja kojima će se nastojati dopuniti dosadašnje spoznaje. Savjete možete pročitati na službenoj stranici Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.

6. Živa u ribi

Riba je izuzetno zdrava životinjska bjelančevina, ali određene vrste mogu sadržavati visoke razine žive, jedne od najpoznatijih toksina. Srećom, u Hrvatskoj postoji vrlo niska razina rizika za ljudsko zdravlje i unosa toksičnih elemenata putem kontaminacije istraživačkih aktivističkih vrsta. Razlog je čisto Jadransko more koje nije poznato po teškim metalima, a prisutne su i stroge kontrole ribe koju love hrvatski ribari i uzgajivači.

Ipak, rizici su postojani. Prema istraživanju Hrvatske veterinarske komore iz 2017. godine, višekratna konzumacija tune i lubina u tjednu kroz duži period može imati toksikološke posljedice na konzumente. Uz njih, sabljarke su potencijalni nosioci žive jer je riječ o dugoživućoj vrsti te zbog toga postoji vrlo velika mogućnost za bioakumulaciju žive u njihovom organizmu. Iz navedenih razloga ne preporučuju se konzumirati u velikim količinama kroz dugi period.

• Konzervirana tuna: što se događa s vašim tijelom kada je jedete?

Živa je neurotoksin, što znači da može oštetiti mozak i živce. Istraživanja sugeriraju da su mala djeca te trudnice i dojilje pod posebno visokim rizikom, budući da živa može utjecati na razvoj mozga i živčanog sustava fetusa i dojenčadi. Analiza iz 2014. pokazala je da su u nekoliko zemalja razine žive u kosi i krvi žena i djece bile znatno više nego što preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. U listopadu 2013. donesen je prvi međunarodni sporazum na svjetskoj razini - Minamatska konvencija, kako bi se pokušao riješiti problem prisustva žive. Razlog je, osim narušavanja zdravlja, onečišćenje okoliša.

Važno je zapamtiti da su mnoge od navedenih namirnica štetne samo uz dosljedan redovit ili visok unos, tako da ih se ne morate u potpunosti odreći - samo ih ograničite na povremene poslastice.

Vezani sadržaj:

• Ovu hranu jedemo često, a može povećati rizik od raka!
• Ovi znakovi pokazuju da je vaše tijelo puno toksina
• Izbjegnite ovih 8 toksina koji potajno truju vašu djecu!