Dijagnosticiranje dijabetesa tipa 2 i pretrage

Danas stručnjaci preporučuju redovito godišnje mjerenje glukoze u krvi svim osobama starijim od 45 godina. Osobe u mlađoj odrasloj dobi trebaju se testirati u sljedećim slučajevima: ako im je težina 20% veća od idealne, ako imaju povišeni krvni tlak, niske HDL koncentracije kolesterola (ispod 35 mg/dl), visoke koncentracije triglicerida (preko 250 mg/dl), bliskog rođaka koji boluje od šećerne bolesti, ako pripadaju visokorizičnoj etničkoj grupi; ako je riječ o majci novorođenčeta teškog više od 4 kg, ili o trudnici koja je imala gestacijski dijabetes. Sve trudnice treba testirati na gestacijski dijabetes između 24. i 28. tjedna trudnoće. Trudnice izložene visokom riziku od dijabetesa treba testirati i ranije.

Glukoza u plazmi mjerena natašte

Test kojim se glukoza u plazmi mjeri natašte (GUK) postao je standardnim dijagnostičkim testom. To je jednostavan krvni test koji se radi nakon osam sati gladovanja. Smatra se da su koncentracije glukoze u krvi natašte do 6,0 mmol/l (110 mg/dl ) normalne.

Dijabetes se dijagnosticira kada koncentracije glukoze u krvi natašte mjerene dva različita dana iznose 7,0 mmol/l (126 mg/dl) ili više. Koncentracije između 6,0 i 7,0 mmol/l (110 i 126 mg/dl) se tumače kao poremećena glukoza natašte, a smatraju se faktorom rizika za razvoj dijabetesa i njegovih komplikacija. Test nije uvijek pouzdan. Ako osoba ima normalne koncentracije, ali simptome i obiteljsku anamnezu dijabetesa ili druge faktore rizika, onda ne treba isključiti dijabetes i treba napraviti druge testove.

Test tolerancije na glukozu

Test tolerancije glukoze je složeniji. Najprije se napravi test koncentracije glukoze natašte, a zatim se nakon dva sata uzimanja posebne otopine glukoze testira krv. Umjereno povećanje šećera u krvi nakon uzimanja napitka s glukozom, kod zdravih se osoba smanjuje nakon dva sata. Kod dijabetičara je u početku povećanje prekomjerno, a koncentracija ostaje visoka i kasnije.

Testiranje glikoliziranog hemoglobina

Ovim dijagnostičkim testom ispituju se koncentracije hemoglobina A1c (HbA1c) ili glikoliziranog hemoglobina. Hemoglobin, proteinska molekula u crvenim krvnim stanicama, mijenja se kada se na nju veže glukoza. Do koje će se mjere promijeniti ovisi o prosječnoj koncentraciji šećera u krvi kojoj je protein izložen tokom svog životnog vijeka.. Ovaj se test koristi i za praćenje efikasnosti liječenja.

Testovi za otkrivanje komplikacija

Najraniji simptom oštećenja bubrega je mikroalbuminuria, kod koje se vrlo male količine proteina pod nazivom albumin (30 do 300 mg dnevno) nalaze u urinu. Kod oko 20% oboljelih šećerne bolesti tipa 2 mikroalbuminurija se otkriva kod postavljanja dijagnoze. Mikroalbuminurija je također znak drugih komplikacija vezanih za oštećenja krvnih žila. Treba provjeriti krvni tlak i ispitati koncentracije kolesterola i lipida, napraviti elektrokardiogram, te eventualno testirati funkcije štitnjače.