Simptomi apneje

Razvoj bolesti je obično polagan, gotovo nezamjetan. Apneje se počinju javljati kod bolesnika koji od ranije hrču, a bolesnici često i nisu svjesni svojeg poremećaja. Liječniku se obično javljaju na nagovor partnera koji je svjedok njihovog nemirnog spavanja i poremećenog disanja u spavanju, dok drugi dolaze zbog pretjerane dnevne pospanosti. Bolesnici se osjećaju pospani i nakon 8 ili 10 sati provedenih u snu. Često zadrijemaju u monotonim situacijama što može biti fatalno ukoliko se dogodi za upravljačem automobila. Tijekom vremena kod bolesnika se razvija i progresivni gubitak kognitivnih funkcija što znači da postaju pretjerano zaboravljivi, teško se koncentriraju i teže izvršavaju složenije mentalne aktivnosti. Također, bolesnici s apnejičkim sindromom su u povećanom riziku od moždanog udara, fibrilacije atrija, povišenog krvnog tlaka te srčanog zakazivanja. Kod neliječenih slučajeva javljaju se i centralne apneje gdje mozak bolesnika daje naloge za zaustavljanje disanja i kod otvorenog dišnog puta.

Dijagnoza bolesti se postavlja u laboratoriju za poremećaje spavanja temeljem polisomnografskog snimanja. Pretraga je potpuno bezbolna - nekoliko tankih žica prilijepi se na gornju usnicu i grudni koš bolesnika i on spava u apartmanu uz uređaj koji bilježi i kasnije kompjutorski analizira sve potrebne parametre za procjenu stanja dišnih puteva tijekom spavanja te težinu same bolesti. Nakon postavljanja dijagnoze obično je potrebno učiniti i otorinolaringološki pregled radi utvrđivanja eventualnih anomalija orofaringealnog otvora i nosa te potrebne eventualne kirurške korekcije.