Pileće je meso dobar izvor proteina i hranjivih tvari koje su ključne za normalno funkcioniranje organizma. Ukusno je i i jednostavno za pripremu, a budući da zahtijeva kraću termičku obradu i jeftinije je od ostalih vrsta mesa, čest je izbor mnogih kućanstava.

Na policama dućana postoji širok izbor pilećeg mesa - tamno ili bijelo, free range ili iz uzgoja, uzgojeno bez antibiotika i antimikotika ili bez takvih tvrdnji itd.- pa je ponekad teško snaći se i biti siguran da je izbor pao na najbolju opciju.

Čitamo li dovoljno dobro deklaracije i razumijemo li tvrdnje proizvođača na njima? Razgovarali smo s magistricom nutricionizma Jelenom Margetić Bošković, koja nam je razriješila sve nedoumice o piletini i podijelila savjete o tome kakvu bismo piletinu trebali birati i na što trebamo posebno paziti.

• Koliko dugo piletina može stajati u hladnjaku? I kako prepoznati je li se pokvarila?

Postoje dvije vrste pilećeg mesa, tamno i bijelo, koje je zdravije za koje ljude?

Odgovor ovisi o stupnju uhranjenosti, nutritivnim potrebama i zdravstvenom stanju osobe koje jede piletinu. Bijelo pileće meso podrazumijeva prsa koja sadrže manje masnoće u odnosu na tamne dijelove i bogat su izvor bjelančevina. Takvo je meso dobar odabir za osobe koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom masom, povišenim masnoćama u krvi, kroničnim pankreatitisom ili drugim zdravstvenim stanjima gdje je redukcija masnoća iz prehrane nužna.

S druge strane, tamno pileće meso jednako je dobar izvor proteina, ali sadrži i više masnoća i mikronutrijenata (željezo, cink, selen, vitamini topivi u mastima). Osobe koje pate od anemije ili imaju smanjenu tjelesnu masu prednost bi trebale dati tamnijim dijelovima mesa.

Preporuka je koristiti obje vrste mesa, kako bi se osigurao optimalan unos nutrijenata i niti s jednom ne treba biti isključiv, niti pretjerivati. Kod tamnijih vrsta mesa treba obratiti pozornost i na kožicu jer sadrži visok udio zasićenih masnoća. Također, uvijek treba imati na umu i način obrade i pripreme mesa. Na primjer, pohano bijelo pileće meso po porciji može sadržavati veću količinu masnoće od tamnog mesa pečenog u pećnici.

• Koliko dugo treba kuhati ili peći piletinu, ovisno o kojem komadu mesa se radi?

Kako aditivi u prehrani pilića zaista utječu na ljude koji konzumiraju pileće meso? Možemo li kroz pileće meso unijeti antibiotike u svoj organizam ili je to mit?

Ostaci lijekova u mesu i mesnim proizvodima mogu imati brojne negativne učinke na zdravlje potrošača, od reakcija preosjetljivosti do kancerogenog, mutagenog ili teratogenog učinka, poremećaja normalne crijevne flore, te razvitka bakterijskih sojeva rezistentnih na antibiotike. Dio antibiotika zaostaje u mesu peradi i može se unijeti u organizam. Upravo se prekomjerna upotreba antibiotika u uzgoju mesa peradi smatra jednim od najvećih uzročnika bakterijske rezistentnosti na antibiotike. Osim antibiotika, životinjama se daju i hormoni kako bi se potaknuo veći prirast te se i to smatra jednim od okidača učestalih hormonalnih disbalansa u ljudi (PCOS, endometrioza, ginekomastija).

Zašto se meso peradi pokvari brže od ostalog mesa te mora li se uvijek paziti na datum koji je napisan na ambalaži ili postoje neke iznimke?

Kod mesa, pogotovo mesa peradi, se treba pridržavati točnog datuma do kad je upotrebljivo i ne treba raditi iznimke. Pokvareno pileće meso može biti ozbiljno ugrožavajuće za organizam, pogotovo kod djece i trudnica. Piletina donosi visok rizik od trovanja jer je kontaminirana bakterijama kao što su Campylobacter, Salmonela i dr. Većina se tih bakterija uništava termičkom obradom, ali ako je meso već pokvareno u njemu zaostaju metaboliti tih bakterija koji također mogu izazvati trovanje.

• Odmrzavanje piletine: što trebate, a što nikada ne smijete raditi

Koja je razlika između mesa free-range pilića i onih iz običnog uzgoja, osim cijene? Postoje li i neke nutritivne razlike, ili samo u izgledu, okusu, vremenu pripreme i općenitoj kakvoći mesa?

Piletina uzgojena free-range načinom je bez upotrebe umjetnih krmiva, bez upotrebe hormona rasta, kokcidiostatika, GMO-a i antibiotika te je samim tim poželjnija za konzumaciju. Meso takvih pilića je nutritivno bogatije jer životinje jedu prirodnu hranu iz svog staništa. Meso može biti malo žilavije zbog izražene muskulature životinja koje se slobodno kreću. Koža je lijepe, žute boje, a kosti su prirodno bijele s crvenom koštanom srži.

Na što se treba posebno paziti pri kupovini piletine?

Pri odabiru uvijek prvo treba pogledati datum proizvodnje i rok trajanja, ali i obratiti pozornost na boju, prisutnost sluzi i miris mesa. Ako je meso presvijetlo, mekano, ima sluzavi zeleni sloj na površini i neugodan miris, znači da je pokvareno. Prvi znak koji upućuje na to da se meso pokvarilo je, uglavnom, upravo miris. Svako meso ima svoj specifičan miris, ali je on kod svježeg mesa blag.

Korisno je i pogledati zemlju proizvodnje i prednost dati mesu iz regije u kojoj živite. Također, meso koje ima certificirane oznake "bez antibiotika", "bez hormona" i slično, uvijek su poželjnija opcija. Uz to, uvijek je na umu bitno imati raznolikost u prehrani te dati prednost namirnicama biljnog podrijetla kako bi se prorijedila konzumacija mesa.

Vezani sadržaj:

• Pitali smo nutricionista: Možemo li biti ovisni o šećeru?

• Nutricionistica otkriva kako čitati deklaracije na hrani i što BAŠ NIKAD ne bi dala svojem djetetu

• Kako krenuti sa zdravom prehranom: Nutricionistica otkriva kako trebamo jesti i čvrsto postaviti ciljeve