Postnatalno stečena rubela

Epidemiološki podaci

Rubela je rasprostranjena u cijelom svijetu, a u urbanim krajevima je endemska bolest. Najveća učestalost bolesti prije ere cijepljenja bila je u dobnoj skupini od pet do 14 godina, no danas se češće javlja u starije djece i adolescenata. Jedini prirodni izvor zaraze je bolestan čovjek, a prenosi se kapljičnim putem. U ljudski organizam virus prodire kroz sluznicu dišnog puta, umnažava se u lokalnim limfnim čvorovima vrata, nakon čega ulazi u krv i širi se cijelim tijelom. Bolesnik postaje zarazan za okolinu oko tjedan dana prije pojave osipa i ostaje još oko dva tjedna nakon pojave osipa. Djeca majki koje su otprije stekle otpornost prema rubeli, u pravilu ne obolijevaju od te bolesti u prvih pet, šest mjeseci života jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. Posebnu važnost rubeli daje činjenica da velik broj zaraženih ljudi prolazi bolest bez jasnih kliničkih znakova.

Prema rezultatima nekih ispitivanja, njihov je udio više od 50 posto ukupnog broja oboljelih, što znatno otežava prepoznavanje bolesti i mogućih izvora zaraze.