Komplikacije mononukleoze

Komplikacije infektivne mononukleoze nisu česte, ali mogu biti jako dramatične pa postaju dominantne manifestacije bolesti. Tu spadaju:

• autoimuna hemolitička anemija koja obično prestaje za 1-2 mjeseca
• blaga trombocitopenija (smanjenje broja trombocita) u 50% slučajeva - prestaje za 3-6 tjedana
• teška trombocitopenija - vrlo rijetka
• blaga granulocitopenija (smanjenje broja granulocitnih leukocita) - obično jenjava za 3-6 tjedana
• teška granulocitopenija - iznimno rijetka, povezana s teškom infekcijom li smrću
• prsnuće slezene - rijetka komplikacija koja se javlja u drugom ili trećem tjednu bolesti; simptomi su podmukla ili nagla bol u trbuhu, ubrzan rad srca, nizak krvni tlak, hladan znoj
• neurološke komplikacije - paraliza moždanih živaca, upala mozga i moždanih ovojnica (meningoencefalitis), Guillain-Barreov sindrom, cerebralni napadaji, upala kralježničke moždine, psihoza
• hepatitis - uobičajena je komponenta infekciozne mononukleoze; gotovo 90% bolesnika ima blago povećanje jetrenih enzima, ali teški ili trajni poremećaj jetre iznimno je rijedak
• srčane abnormalnosti - vrlo rijetke (upale osrčja, upale srčanog mišića, stezanje srčanih arterija, promjene u EKG-u)
• opstrukcija dišnih putova zbog povećanih limfnih čvorova

Može li se umrijeti od infektivne mononukleoze?

Više od 90% slučajeva bolesti ima dobroćudan i nekompliciran tijek.

Ova je bolest rijetko smrtna; neurološke bolesti, opstrukcija dišnih putova i prsnuće slezene najčešći su uzrok smrti u prethodno zdravih osoba.

Rizično stanje nazvano Spolno (x) vezani limfoproliferacijski sindrom (XLP) ili Duncanov sindrom javlja se kod muških osoba. 40% muškaraca zahvaćenih ovim stanjem umire nakon EBV infekcije. Ova se bolest, o kojoj se još uvijek ne zna dovoljno, očituje enormnim umnožavanjem limfnog tkiva s mogućim teškim imunološkim ili hematološkim posljedicama kao što su agamaglobulinemija, aplastična anemija ili limfocitni limfom.