Period od rođenja do 2 godine djeteta

• treba poticati vašu bebu da proizvodi samoglasnike (faza vokalizacije),tj. da proizvodi konsonante i vokale, te da ih spaja, te tako dobivamo "m" i "a"-"ma"; "t" i "a"-"ta";"p" i "a"-"pa"; " b " i " a "- " ba"...
• treba poticati pokušaje uspostavljanja očnog kontakta, koji je povezan sa govorom, te treba poticati i imitaciju vokalizacije koristeći različite uzorke i emfraze. Kao primjer možemo navesti, da povisnimo ton glasa da indiciramo pitanje.
• treba imitirati smijeh djeteta i facijalnu ekspresiju (izraze lica)
• treba učiti svoje dijete da imitira akcije, uključujući pljeskanje rukama, stiščući usne kao da dajemo poljupce
• govoriti djetetu kada ga kupamo, hranimo i odjevamo. Govoriti što radimo, kuda ćemo ići, što će se raditi kada dođemo na to mjesto, i koga i što ćemo vidjeti.
• prepoznavati boje
• prebrojati neke stvari
• treba koristiti geste kao da mašemo "Pa-pa"
• treba poticati onomatopeje kao npr. izgovoriti "vau-vau" i pokazati sliku psa, "mijau" i pokazati sliku mačke, tj. raditi na audio-vizualnoj percepciji (glas-oko).
• poticati pokušaj komunikacije
• treba puno čitati djetetu. Ponekad samo čitanje jednostavno opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Treba izabratiknjige koje su pune boja, sa što većim slikama, te koje nemaju tako puno detalja. Treba pitati dijete "Što je ovo?", te ga poticati da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Period od 2 do 4 godine djeteta

• treba koristiti "dobar govor"! Neki bi u čudu zastali i pitali, što to podrazumijeva.bTo je govor koji je čist i razgovjetan, te služiti djetetu kao model.
• treba ponoviti to što je vaše dijete reklo, tako da ono shvati da ga se razumijelo. Bitno je obraćati pažnju na to što je dijete izgovorilo, kao npr. "Želiš li sok?", "Imam soka. Imam soka od jabuke?" Da li želiš sok od jabuke?"
• koristiti "baby talk" samo onda kada treba prenijeti poruku da se nešto radi i ako je riječ popraćena rječju za odrasle, npr. "Mi ćemo sada večerati. Želiš li i ti papati?"
• napraviti malu bilježnicu sa poznatim i najdražim riječima, popraćene izrezanim slikama. Grupirati ih treba u kategorije, kao što su stvari koje se odnose na jelo, neke aktivnosti, životinje.
• treba se malo i šaliti, tj. biti kreativan i npr. zalijepiti sliku psa i ispod zalijepiti kotač bicikla, te pitati što ne valja sa slikom, da se može popraviti. Treba prebrojati stvari koje su vidljive na slici, ako ih ima više.
• treba pomoći svom djetetu da razumije i da može pitati. Treba se igrati igre "da" i "ne". Treba pitati dijete "Jesi li ti dječak?" "Jesi li ti Marko" "Mogu li mačke letjeti?". Treba poticati svoje dijete da stvara pitanja pokušavajući vas prevariti.
• pitati dijete pitanja koja zahtijevaju izbor, npr. "Da li želiš jabuku ili breskvu?" "Da li želiš obući svoju crvenu ili plavu košulju?"
• treba proširivati vokabular djeteta što uključuje i imenovanje dijelova tijela, te identificiranje što se radi s određenim dijelom. Npr. "To je moj nos. S njim mogu mirisati cvijeće, kolače, kokice i sapun."
• pjevati jednostavne pjesmice i recitirati ih tako da se osvjesti ritam i uzorak govora.
• treba naučiti svoje dijete da počne smještati poznate stvari u kategorije, tada dijete treba izdvojiti neku stvar i reći kako se zove i kako se koristi. Npr "To je moja lopta.Ja se s njom loptam i igram nogomet."
• treba koristiti fotografije poznatih ljudi i mjesta, te tako prepričati što se dogodilo, ili čak i izmisliti novu priču.

Period od 4 do 6 godine djeteta

U trenutku kada vaše dijete počinje razgovor (konverzaciju), posvetite mu punu pažnju, to je vrlo bitno razdoblje u razvoju djetetovog govorno-jezičnog razvoja i daljnjeg samopouzdanja kod djeteta.

• treba paziti da imate pažnju djeteta i prije nego vi progovorite Vrlo je bitno poticati sve pokušaje da se govori. Pokažite da razumijete riječ ili frazu prateći to sa zahtjevom.
• treba pauzirati poslije govora, tako dijete ima priliku nastaviti konverzaciju.
• treba nastaviti raditi na proširivanju vokabulara. Predstaviti novu riječ, te ponuditi definiciju te riječi ili je upotrijebiti u kontekstu koji je lagano razumljiv.
• treba razgovarati o vremenskim i prostornim odnosima - prvi, srednji, zadnji,lijevo-desno, te opozicije - gore-dolje,upaljeno-ugašeno.
• treba poraditi na oblikovanju i objašnjavanju kategorija. Identificirati stvari koje ne pripadaju grupi sličnih kategorija npr. cipela ne pripada kategoriji s jabukom i breskvom, jer se ne može jesti, i nije okrugla i nije voće. Tako treba dati djetetu dvije suprotnosti tako da dijete može reći zašto ne spadaju u istu kategoriju.
• treba pomoći djetetu da prati dvije do tri direkcije - "Idi u sobu i donesi mi svoju knjigu."
• treba poticati svoje dijete da samo daje direkcije. Treba slijediti djetetove direkcije, tako da vam on/ona može objasniti npr. kako da se izgradi toranj od lego-kockica.
• treba se igrati obitelji. Objašnjavajući uloge u obitelji sa pretvaranjem da ste vi dijete. Razgovarti o stanovanju, kući, o sobama i namjenama.
• televizija ponekad može biti korisna, tj. treba govoriti onda kada dijete gleda televiziju. Treba ga pitati da pokuša pogoditi što bi se slijedeće moglo dogoditi. Treba razgovarati o likovima u filmu, seriji, da li su oni sretni ili tužni? Pitati svoje dijete što se dogodilo, da vam ispriča. Možete čak i odglumiti cijelu scenu, te izmisliti drugačiji kraj.
• treba iskoristiti dnevne aktivnosti, kao primjer uzmemo aktivnost kada smo u kuhinji, tada treba poticati dijete da imenuje stvari koje se tu i tada koriste, te tako raditi i za druge prostorije. Diskutirati o jelu u tanjuru, boji, okusu. Od kuda ta hrana dolazi? Da li je zdrava? Što voli dijete jesti? Što ne voli? Tko će očistiti kada se pojede? Treba poticati i aktivnosti u kuhinji: prostrti stol, staviti salvete. Treba identificirati, npr: "To je moja salveta." "To je tatina, a to mamina salveta."
• uzmimo npr. situaciju odlaska u kupovinu, treba se prodiskutirati o tome što će se kupiti, što će se napraviti s tim, koliko nam treba za neko određeno jelo.

Bitno je dijete poticati na verbalizaciju, pa iako djetetov govorni aparat nije zreo za realizaciju nekih glasova, pustite ga da izgovori riječi na svoj način, s ponekom zamjenom drugog glasa, ali naravno sve u dopuštenim granicama (tolerancija do 5 godine). Ne treba forsirati dijete da izgovori sa 3 godine glas R i govori čisto druge glasove, jer njegov govorni aparat nije zreo za realizaciju nekih glasovnih skupina, no možete pomoći svom djetetu na taj način da mu puno pričate, objašnjavate, te jednostavno da pohvalite svaku misao koja je glasno izgovorena. Tako jačamo i djetetovo samopouzdanje i motivaciju za daljnjim progovaranjem.