Prvi prijatelji

Prvi prijatelji

Prvi prijatelji
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 16.07.2012.
  • Broj pregleda: 413
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Kategorija: Odgoj djeteta

Tek s oko tri godine djeca stiču svoje prve prijatelje. Opisuju ih kao djecu koju vole i s kojom se najradije druže i igraju. Za mlađu školsku djecu važan dio prijateljstva postaje i uzajamno pomaganje i dijeljenje. Fizički izgled prijatelja važniji je mlađima nego starijima. Djeca koja imaju prijatelje otvorenija su, miroljubiva, više pričaju, radije ustupaju drugima svoje igračke... Zato su uostalom i stekli prijatelje. S druge strane, djeca bez prijatelja češće reagiraju agresivno, a kad se suoče s problemom više traže pomoć sa strane nego što sami pokušavaju naći rješenje. U skupinu nepopularnih ubrajaju se i oni sramežljivi i povučeni: druga djeca ih jednostavno ignoriraju.

Nije nikakvo fascinantno otkriće da su međusobni odnosi male djece i razvijanje njihovih prijateljstava pod - roditeljskim utjecajem, točnije, pod utjecajem odnosa koji postoje između roditelja i njihove djece. Djeca koja se razvijaju u sigurnosti roditeljske ljubavi (makar koliko to možda patetično zvučalo), imaju više prijatelja, samopouzdana su, pokazuju više suosjećanja za druge i općenito se bolje snalaze u socijalnim odnosima i situacijama.

Kako pokazuju istraživanja, majke djece koja su odbačena ili ignorirana od drugih i same imaju manjak samopouzdanja i vjere u svoje roditeljske vještine, rijetko hvale djecu i - stalno su im za vratom, ne dopuštajući tako razvoj njihove samostalnosti i vrlo nužnog osjećaja ja mogu nešto i sam... Očevi takve djece pak imaju vrlo određene zamisli o tomu kako bi se dijete moralo ponašati i to od njega očekuju, ali ujedno niječu potrebu bilo kakvog vlastitog uključivanja u odgoj jer to je obveza majke.

Nasreću ono što zabrljaju, roditelji mogu i popraviti. A i ono što je dobro mogu učiniti još boljim. Kako?

  • Organizirajte socijalni život svojoj djeci: upriličite proslavu rođendana, zajedničko gledanje crtića... Ako u vašoj blizini nema vršnjaka s kojima bi se dijete moglo družiti - potrudite se pronaći ih: povremeno odvedite dijete na igru u drugi kvart;
  • Kad ste u parku ili na dječjem igralištu - ne igrajte se vi s djetetom. Dovoljno je da ga držite na oku. Jednom. Drugo posvetite ostalim mamama u parku. (I tatama, ako ih ima.) Upravo su tako, s djecom u parku, započela i mnoga lijepa obiteljska prijateljstva;
  • Ako je dijete bojažljivo i povučeno, ne uguravajte ga odmah u veću skupinu djece: smjestite ga najprije uz jedno ili dvoje jednako osamljene djece, a onda se držite po strani. Dajte im dovoljno vremena da sami započnu neku zajedničku aktivnost; ako se to ne dogodi - malo im pomozite;
  • I indirektno podučavajte dijete vještini prijateljevanja: čitajte mu i pričajte priče o traženju i zadržavanju prijatelja i razvijanju prijateljstva, gledajte zajedno crtane i igrane filmove o prijateljstvu;
  • Pokazujte djetetu svoju ljubav, hvalite ga kad učini nešto dobro; nemojte se bojati da ćete ga razmaziti (to je uostalom manja šteta nego kad dijete raste s uvjerenjem da ga ne volite!);
  • Ako dijete trebate disciplinirati, razgovarajte o njegovom lošem postupku, osudite sam taj loš postupak, a ne proglašavajte dijete lošim;
  • Odredite jasna pravila kojih se dijete treba pridržavati i budite u tomu dosljedni: nemojte da vaše trenutno raspoloženje određuje što ćete djetetu dopustiti, a što ne;
  • I sami se ponašajte onako kako to očekujete od svog djeteta: razvijajte svoje socijalne odnose, pokazujte prema drugima razumijevanje i suosjećanje, njegujte svoja prijateljstva.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: