Golub (razred Chondrichthyes, eng. Stingray)

To je riba koja živi pri dnu u pravilu na većim dubinama i rijetko kad napadne čovjeka čak i u toplim morima, gdje zna narasti i do 2 m i 300 kg težine. Naš golub dosegne promjer tijela do 30 cm, ali kojiput ribari ulove kapitalne primjerke od 100 i više kilograma, kao u ožujku 2003. godine. Otrovna bodlja duga do 2,5 cm nalazi se na leđnoj strani repa, koji može saviti prema žrtvi i ubaciti svoj otrov u mjesto uboda. Pri ubodu se bodlja obično slomi i vrh ostane u tkivu žrtve. Golubu se vršak bodlje regenerira. Otrovanja su rijetka; ako se na njega stane pri hodanju po pijesku ili pri ronjenju tik uz pješčano dno. Mnogo češće stradaju ribari pri vađenju ili razvrstavanju ulovljenih riba.

Apsolutno najveći broj uboda bilježi se na udovima. Ronioci se mogu zaštititi posebnim gumenim zaštitnim ronilačkim odijelima, a ribari rukavicama i vjetrovkama od čvrstog materijala. Otrov se sastoji uglavnom iz termolabilnih proteinskih otrova koji se raspadaju pod djelovanjem topline, ali aktivnost gube i pri snažnom pothlađivanju. Primarno djelovanje otrova je na krvožilni sustav i srčani mišić. Ubod obično ostavlja duboku ranu oko koje se najprije pojavljuje zelenkasto obojenje koje poslije prelazi u cijanotično plavo, a obično se oko rane pojavljuje edem.

Odmah nakon uboda pojavljuje se oko rane snažna bol koja se zadržava satima. U pravilu poslije se pojavljuje lokalna nekroza uz sekundarnu infekciju, pa postoji opasnost od pojave gangrene. Sve to prati znojenje, tjeskoba, mučnina, povraćanje, proljev, sinkopa, srčane aritmije, hipotenzija i šok.

Ubod u trbuh i dospijevanje otrova u abdomen ili ubod u prsa izaziva teške posljedice s teškom internom traumom i vjerojatnom smrću.

Odmah nakon uboda žrtvu treba izvući na obalu ili brod i pincetom izvaditi vrh bodlje iz ozlijeđenog mjesta. Ranu treba oprati, ali ničim ne rezati i ništa ne gurati u nju. Za zaustavljanje krvarenja iskoristiti kompresivni zavoj.

Kad je riječ o uništavanju otrova zagrijavanjem, mišljenja su podijeljena. Najbolja metoda je uništavanje otrova vrućom vodom. Voda ne smije biti toliko vruća da izaziva opekline, ali nitko ne kaže kolika joj treba biti temperatura. Bol bi se trebala izgubiti za 15 minuta nakon držanja ubodenog dijela uda u vrućoj vodi. Naši ribari preporučuju na nekoliko sekundi plamenom upaljača zagrijati mjesto uboda ili ubodeni dio prisloniti uz vruće dijelove pogonskog motora plovila. Međutim, pritom će se sigurno pojaviti veća ili manja opeklina oko rane, a nije sigurno da će dovoljno topline doprijeti u tkivo, gdje se najveća količina otrova i nalazi. Zbog toga liječnici ne preporučuju tu metodu. Veoma je važno žrtvu što prije prebaciti u bolnicu, gdje će se primijeniti simptomatsko liječenje i spriječiti infekcija. Protuotrova za otrove goluba nema ni kod nas niti u svijetu.