Ciguatera toksin - otrovi ne trpe granice

Ciguatera otrov proizvode jednostavni organizmi koraljnih grebena poput planktona i makroalgi, a unose ga u svoj organizam ribe koje se njima hrane. Problem je u tome što se ciguatera toksin skladišti u masnom tkivu tih riba, koje su pak hrana većim ribama, grabežljivcima ili predatorima (barakuda, tuna). Nama je tuna najzanimljivija zbog konzervi iz južnih mora.

Logično je i jasno da se ciguatera toksin uglavnom nakuplja u ribama s vrha hranidbenog lanca, a one su dobra hrana čovjeku. Ribama taj otrov očito ne smeta i normalno žive s njim u organizmu, ali čovjek je na njega izrazito osjetljiv. U tropskim i suptropskim krajevima često se bilježe otrovanja ciguatera otrovom, pretežito kod onih koji uživaju u ribljim specijalitetima. Međutim, kojiput se u ribama nalaze tako velike količine ciguatera otrova da ribari zaposleni na filetiranju riba mogu stradati zbog apsorpcije otrova preko kože. Prije nekoliko godina prvi su put prijavljena otrovanja ciguatera toksinom u naših mornara na putu Indijskim oceanom, gdje su u nekom gradu uživali u lokalnim ribljim specijalitetima i otrovali se. Nitko nije umro, ali posljedice otrovanja dugo će još pamtiti i osjećati. Tijekom 2002. godine otrovalo se više od 20 mornara na hrvatskom brodu koji je plovio Meksičkim zaljevom. Mornari su upecali nekoliko gofova (orhana) zavidne veličine i priredili ih na gradelama. Hrvatski zavod za toksikologiju je nakon tog slučaja izvijestio o problemu Ministarstvo pomorstva i poslao naputak mornarima da se čuvaju riba iz toplih mora, a osobito onih s koraljnih grebena. Međutim, otrovanja hrvatskih mornara koji uživaju u ulovljenim ribama na toplim morima samo su vrh ledene sante problema s ciguatera toksinom.

Naime, globalizacija stvara svjetsko tržište, gdje je najvažnija razmjena roba i usluga. Koraljni grebeni su bogati svakovrsnom hranom, koja je uz to jeftina i privlačna tržištima zemalja siromašnih ribom. Tuna iz tih krajeva je kvalitetnog mesa i pristupačna po cijeni, čak privlačnija od jadranske rođakinje. Logično je očekivati da će tvornice ribljih konzervi radije prihvaćati tunu iz toplih mora nego skupu ribu iz Jadrana. Niste li opazili da se na našem divnom moru izgrađuje sve više ribogojilišta tuna za izvoz u Japan? Zašto Japanci radije uvoze tunu iz Jadrana nego iz njima bližih toplih mora Tihoga ili Indijskog oceana? Zato što jadranska tuna ne sadrži cuguateru i druge. Nemamo podatke o tome koji je izvor tune za naše riblje konzerve, a poznati proizvođači konzervi paze na to koju sirovinu za preradu uzimaju. Za riblje konzerve tuna uzima se samo bijelo meso jer crni dijelovi zadržavaju najveće koncentracije ciguatera otrova. Uz to svi se uzorci za proizvodnju analiziraju američkim setovima reagencija na ciguatera toksine. Dobri proizvođači jamče da njihove konzerve tunjevine nemaju taj otrov i zato su im proizvodi skupi.

No da je problem samo u tome, lako bi se izišlo na kraj s ciguatera toksinom. Svi riblji otpaci uključujući crno meso tune koje je puno ciguatera toksina prerađuju se u riblje brašno, a ono je izvrstan dodatak hrani pri uzgoju životinja na farmama, od pilića do svinja. Otrov se zadržava u masnom tkivu životinja na farmama i prehranom dolazi u ljudski organizam. Nitko ne zna koliko se ljudi na taj način izložilo pogubnom utjecaju ciguatera toksina. Istraživanja se tek planiraju načiniti. Smatra se da godišnje 10 000 do 50 000 ljudi u svijetu pati zbog otrovanja ciguatera toskinom.

Kako se čuvati ciguatera toksina teško je reći. Svjetskim putnicima ne treba davati savjete, jer su oni po definiciji iskusniji i pametniji od drugih ljudi. No mornarima možemo savjetovati da se klone riba iz koraljnih grebena, pogotovo ako su grabežljivice. Neka uvijek u svojim brodskim hladnjacima imaju zamrznutog mesa iz kontinentalnih krajeva, poput npr. govedine. Bolja je i obična šalša nego riblji kapitalac iz sumnjivog područja. Za ostale građane naviknute na domaću hranu nemamo što reći. Nadajmo se da će javno zdravstvo uvesti metode nadzora ljudske i stočne hrane, a posebno ribljeg brašna bez obzira na podrijetlo.