Hipnoza i kreativnost

Slavni ruski dirigent, pijanist i skladatelj Sergej Rahmanjinov upao je u stanje teške depresije kada je u dobi od dvadeset i jedne godine njegov prvi piano concerto doživio neuspjeh.  Iako je i dalje postizao uspjeh kao dirigent i pijanist, to nije moglo popraviti njegovo raspoloženje. Iako je uobičajeno da su umjetnici emocionalno vrlo osjetljivi i depresija je nešto čemu se nitko posebno ne čudi, Rahmanjinov je bio u tako lošem stanju da su se njegovi prijatelji ozbiljno zabrinuli. Uspjeli su ga nagovoriti da posjeti doktora Nikolaja Dahla koji se specijalizirao u hipnoterapiji.

Iako je Rahmanjinov bio skeptičan prema liječenju i s neugodom sjedao u liječnikov stolac, tri mjeseca je dolazio na svakodnevne, polsatne seanse. Na tim seansama, nakon uvodnih uputa, liječnik je ponavljao rečenice poput "Započet ćeš raditi na novom concertu i radit ćeš s velikom lakoćom".

U ovom slučaju hipnotička sugestija bila je vrlo djelotvorna. Rahmanjinovljea depresija je nestala i on je počeo ponovno skladati velikom brzinom. Imao je sve više i više ideja i stvorio nezaboravne melodije. Kada je Rahmanjinov Concerto broj dva u c molu za pijano i orkestar konačno završen i kada ga je 1901. prvi put u Moskvi izvela Moskovska filharmonija, Rahmanjinov je javno zahvalio doktoru Dahlu i njemu posvetio concerto. Concerto je doživio veliki uspjeh, a i danas je jedno od omiljenih djela koncertne publike.

Hipnoterapija i kreativnost

Mnogi psihoanalitičari koristili su psihoanalizu kako bi potaknuli kreativnost u svojih klijenata.

Tako je Raginsky tražio od svojih hipnotiziranih pacijenata da oblikuju različite stvari od gline, a onda je opise i asocijacije vezane uz njih koristio u terapiji. No, uočio je da i klijentove reakcije na oblik, boju ili miris gline također mogu igrati značajnu ulogu u terapijskom procesu.

Margaret Bowers opisala je slučaj Waltera, dvadesetčetvorogodišnjeg glazbenika koji je hospitaliziran zbog shizofrenije. Bio je izrazito napet i tjeskoban i nije mogao raditi. Nikakve terapijske metode u njegovu slučaju nisu pomagale. Tek je višemjesečna terapija uz pomoć hipnoze pomogla da se smanji njegova anksioznost te se postupno vratio svom poslu.

McCord i Sherrill izvijestili su o svom eksperimentu sa sveučilišnim profesorom matematike.

Nakon što je profesor bio uveden u hipnotički trans sugerirali su mu da će, kad se probudi, dobiti neke matematičke probleme i da će ih moći rješavati mnogo točnije i brže nego što je to činio ikada prije. Nakon toga profesor je izveden iz transa, opskrbljen matematičkim zadacima s uputom da ih u dvadeset minuta riješi što više može.

I zaista, profesor je u dvadeset minuta riješio zadatke za koje bi mu u uobičajenim okolnostima trebalo dva sata. Dobio je na vremenu preskačući neke korake u matematičkim procesima, računajući u glavi ono što bi obično pisao i pišući, ono što je trebalo pisati, brže nego obično. Bez obzira na povećanu brzinu, njegova točnost nije se smanjila.

Izjavio je kako je uživao u rješavanju zadataka i kako je osjećao da je njegov nesvjesni um u tom procesu sudjelovao više nego obično.

Eksperimentalna istraživanja

Podložnost hipnozi i kreativnost u djece

London je pokazao da su djeca podložnija hipnozi od odraslih. Kako dijete raste, tako njegova sposobnost ulaženja u hipnotički trans opada. Slično je i s kreativnošću. Torrance je pokazao da originalnost djeteta opada svaki put kad napušta jednu sredinu i ulazi u drugu (vrtić, prvi razred, peti razred, srednja škola). U tom slučaju pažnja djeteta posvećena je prilagodbi na nove okolnosti, a manje kreativnosti.

Kako djeca rastu, tako uče opažati svijet kroz oči kulture u kojoj žive, odriču se svoje osobnosti, postaju manje originalna, manje otvorena za nova iskustva i manje maštovita. Najmaštovitije dijete neće samo ustrajati u svojim kreativnim aktivnostima nego će i najpovoljnije odgovoriti na hipnotičku sugestiju, bilo igrajući ulogu hipnotizirane osobe, bilo misleći i osjećajući zajedno s hipnotizerom.¹⁰⁶

Kognitivna aktivnost bez svjesnosti

Fenomen iluminacije dobro je poznat: osoba koja prestane razmišljati o nekom teškom problemu naglo dođe do njegovog rješenja ili do ideje (sine joj ili upali joj se žarulja). Tinnin je pokušao izazvati ovaj fenomen pomoću hipnoze.

Tri studenta uvedeni su u hipnotički trans i rečeno im je da će, kad se probude, dobiti za rješavanje neke algebarske zadatke, poput: "Koliko je Y² plus Z²?" Također im je rečeno da će točne vrijednosti Y i Z neizravno dobiti u budnu stanju prije nego im se postavi zadatak.

Vrijednost Y  za jednog je ispitanika bila druga znamenka u lijevom stupcu na listu papira koji su mu pokazali nakon buđenja. Vrijednost Z bila je peta znamenka u desnom stupcu. Ovom ispitaniku je za vrijeme hipnotičkog transa rečeno da će moći nesvjesno odabrati pravu znamenku kad se probudi. Nakon toga će, također nesvjesno, izračunati točan rezultat koji će se onda pojaviti u njegovu svjesnom umu.

Nijedan od ispitanika nije izjavio da se sjeća uputa. Ipak, svi su dali točan odgovor! Jedan od ispitanika vidio je odgovor u obliku vizualne halucinacije. Drugi su ga doživjeli kao iznenadni bljesak. Odgovor se, jednostavno, pojavio sam od sebe.

Tinnin je zaključio kako kognitivna aktivnost može koristiti podatke bez pune svjesnosti o tomu i kako takva aktivnost može biti paralelna i ne mora ometati tekuću svjesnu aktivnost.

Kognitivna aktivnost i psihološke obrane

Istraživanja pokazuju da kreativne osobe imaju bolji pristup fluidnim, još nerazvijenim idejama, nego nekreativne, te da imaju manje psiholoških obrana nego drugi.

Patricia Bowers pretpostavila je da bi hipnotički trans mogao privremeno smanjiti obrane i stoga je sugerirala svojim hipnotiziranim ispitanicima da mogu biti kreativni ako dopuste sebi da iskoriste sva svoja relevantna iskustva. Također im je sugerirano da opažaju stvari na nekonvencijski način, da uoče aspekte problema koje prije nisu uočavali, da ignoriraju moguće kritike, da se prisjete kreativnih trenutaka iz prošlosti, te da vjeruju u svoj uspjeh na testovima kreativnosti.

Iste sugestije dobila je i skupina nehipnotiziranih ispitanika koji su sudjelovali u programu relaksacije koji je trajao isto kao i hipnotička indukcija kod skupine hipnotiziranih ispitanika.

Na testovima kreativnosti ove se dvije skupine ispitanika prije eksperimenta nisu  razlikovale. No nakon što su dobili sugestije (jedni u hipnotiziranom, a drugi u opuštenom stanju), rezultati na testu kreativnosti značajno su se povećali u skupine hipnotiziranih ispitanika.

Bowersova je zaključila da su sugestije u hipnotičkom transu povećale kreativno razmišljanje - barem onoliko koliko to može biti izmjereno.

Slavne osobe i hipnoza

Alfred Tennyson  ponavljao je sam sebi neka imena koristeći ih kao hipnotičku mantru da bi postigao posebno stanje svijesti u kojem su mu na pamet padale čitave pjesme. (Tko kaže da je pjesme teško pisati!)

Mozart je navodno svoju slavnu operu Così fan tutte skladao u hipnotiziranom stanju. Zločesti bi muškarci rekli kako i bez hipnoze znaju kako su sve one iste.

Rahmanjinov je jedan od svojih koncerata skladao slijedeći posthipnotičku sugestiju.

Goethe i Chopin pohađali su satove hipnoze na Sveučilištu u Strasbourgu.

Thomas Edison, Nikola Tesla, Henry Ford i Albert Einstein koristili su stanja slična transu za razvijanje svojih ideja.

Za vrijeme drugoga svjetskog rata Winston Churchill brojao je unatrag u razmacima od po tri sekunde kako bi noću ostao budan i spriječio da ga umor svlada.

Carl Jung i Sigmund Freud učili su i prakticirali hipnozu.

Louis XVI, francuski kralj, osnovao je komisiju koja je trebala ispitati iscjeliteljske moći mesmerisma (kako su u to vrijeme nazivali hipnozu). U komisiji su bili Benjamin Franklin, američki državnik, filozof i fizičar, Antoine Lavoisier, kemičar te Joseph Guillotin, liječnik i izumitelj.

Jackie Kennedy Onassis koristila je hipnoterapiju kako bi smanjila utjecaj nekih tragičnih događaja u svome životu.

Mark Knopfler iz sastava Dire Straits izjavio je da je prestao pušiti uz pomoć hipnoze.

Osobni hipnoterapeut Kevina Costnera putovao je s njim na Havaje kako bi ga izliječio od morske bolesti za vrijeme snimanja filma Waterworld. Na filmu djeluje izliječeno.

Andy Bryant, slavni savjetnik za njegu kose, dospio je na naslovnice novina kada se u stanju hipnoze bez anestezije podvrgao vazektomiji. Odmah nakon operacije vratio se na posao.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: