Povijest hipnoze

Franz Anton Mesmer (1734 - 1815)

Austrijski liječnik Mesmer, otac moderne hipnoze koju je nazivao animalnim magnetizmom, vjerovao je da magnetna struja izlazi iz njegovih dlanova i omogućuje mu proces hipnoze. Službena medicina njegova vremena nije ga priznavala bez obzira na značajne uspjehe koje je imao u liječenju različitih bolesti.

James Braid (1795 - 1860)

Britanski liječnik koji je u početku bio protiv mesmerizma, no kasnije se zainteresirao za nj. Razvio je tehniku fiksacije očiju za induciranje opuštanja i 1842. god. nazvao je hipnozom - prema Hypnosu, grčkom bogu spavanja. Braid je naime mislio, kako je hipnoza vrsta spavanja. Kada je kasnije uvidio svoju pogrešku pokušao je promijeniti naziv hipnoza u monoedizam (što znači utjecaj samo jedne ideje), ali mu nije uspjelo; do tada se termin hipnoza već bio uvriježio. Koristio je hipnozu za smanjenje boli za vrijeme operacija, smanjenje krvarenja i pospješivanje iscjeljenja u svojih pacijenata. Izrazito je smanjio broj smrtnih slučajeva kod operacija, što su kasniji liječnici uspjeli primjenom tek mnogo suvremenijih tehnika.

Ambrose-Auguste Liebeault (1823 - 1904)

Francuski liječnik i osnivač Nancy škole za sugestivne terapije.

James Esdaile (1808 - 1859)

Škotski liječnik koji je upotrebom principa hipnoze izveo tristo velikih i više od dvije tisuće manjih operacija

Karl A. Menninger (1839 - 1990)

Vodeći američki psihijatar, osnivač čuvene klinike Menninger, gdje se hipnoza koristila i klinički i pokusno.

Sigmund Freud (1856 - 1939)

Premda se kasnije okrenuo tradicijskoj psihoanalizi, Freud je proveo neko vrijeme u Nancy školi i dao velik doprinos znanstvenom proučavanju hipnoze. Imao je teškoće pri hipnotiziranju svojih pacijenata, ali je uvijek osjećao da bi ta tehnika bila iznimno korisna kad bi ju koristili hipnotizeri vještiji od njega.

Milton Erickson (1901 - 1989)

Proglašen najutjecajnijim hipnoterapeutom suvremenog doba. Prvi je razvio vještinu indirektne sugestije u hipnozi. Koristio je hipnozu kao tehniku za promjenu ponašanja kod velikog broja pacijenata.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: