Što izbjegavati kada nastupi anksioznost?

Anksioznost je lako prepoznati, pogotovo ako ste već upoznati sa simptomima kao što su strah, tjeskoba, ubrzano lupanje srca, omaglica, zamućen vid, vrtoglavica, ubrzan dah, stezanje u grlu i/ili prsima, umor, nemoć, trnci u ekstremitetima, hladan znoj, valovi vrućine, klecanje koljena...

Iako nas svlada fizička nemoć, psihički se itekako probudimo i pazimo što će se iduće dogoditi. Misli počinju ludovati, a mi pokušavamo pronaći način da kontroliramo situaciju. To su sve tipične reakcije kada mozak šalje tijelo u „borbu ili bijeg“. Također se može dogoditi da naše misli stanu i ulovi nas panika jer ne možemo razmišljati i ne znamo što učiniti, a tijelo traži rješenje. Iako pokušavamo ukloniti anksioznost, ništa ne funkcionira. Uobičajeni načini na koje reagiramo su neupotrebljivi i mogu pogoršati situaciju.

Saznajte što treba izbjegavati u slučaju anksioznosti!

Isprobajte 5 prirodnih načina koji će vam pomoći da se riješite zabrinutosti, neugode i anksioznosti!

Pokušavamo otjerati anksioznost

Ova strategija nije korisna jer ne funkcionira. Ne možemo otjerati tjeskobu samo zato što to želimo. Strah i tjeskoba su uglavljeni u mozak i tijelo, i imaju dugo povijesno korijenje. Naši su se preci suočavali s opasnim grabežljivcima, a oni koji su brže reagirali su imali veću vjerojatnost da će preživjeti i prenijeti svoje gene.

Anksioznost je znak da morate obratiti pažnju na nešto što mozak signalizira. Mozak pokreće oslobađanje kortizola kako bi pripremilo tijelo na borbu ili bijeg. To može biti i lažni alarm, no pokušavamo li ga prisilno umiriti, samo ćemo pogoršati stvari.

Tražimo sigurnost

Mnogi reagiraju na tjeskobu i zabrinutost mahnito tražeći informacije, nadajući se da će pronaći konačni odgovor ili način da se osjećaju potpuno sigurno i kontrolirano. Problem je u tome što na većinu prijetnji koje percipiramo ne možemo puno utjecati. Život je pun skrivenih opasnosti. Može nas pogoditi auto, možemo oboljeti, izgubiti posao ili postati žrtva kriminala.

Postoje također i problemi koje percipiramo na krivi način. Ako osjećamo da je naš partner odsutan, to može ali i ne mora značiti da je naš odnos ugrožen. Ali anksiozne osobe će smatrati da je ugrožen, iako ih on uvjerava da nije tako.

Ne možemo predvidjeti budućnost ili imati potpunu sigurnost. Kada mahnito pretražujemo internet provjeravajući imamo li simptome umora ili raka, velika je vjerojatnost da ćemo pronaći mnogo informacija koje će nas još više uplašiti. Mnogi simptomi poput umora su najvjerojatnije benigni, ali mogu biti i znak nečeg ozbiljnog. Kada tražimo sigurnost u svemu, možemo primiti informacije koje će imati negativnije posljedice nego što smo mogli zamisliti.

Zabrinutost i analiziranje

Zabrinutost je definirana kao kognitivna komponenta anksioznosti. Mnogi od nas reagiraju na tjeskobu brigom i analizom situacije, tražeći moguće odgovore za rješavanje problema. U redu je razmisliti o nekoj situaciji ili događaju, no treba znati stati. Većina nas previše razmišlja, a kada previše razmišljamo, javljaju se negativne misli. Sve više i više. Zatim počinjemo sumnjati sami u sebe. Počinjemo dodatno tražiti informacije na internetskim tražilicama i društvenim mrežama. „Zašto nije nazvao/la?“ „Hoće li me nazvati?“ „Možda sam nešto učinio/la.“ „Što sam mogao/la učiniti?“ „Možda nisam bio/la dovoljno zanimljiv/a?“ „Zašto sam ja uvijek dosadan/dosadna? "i tako dalje.

Neurolozi tvrde da slušanje ovih pjesama može smanjiti anksioznost za 65%!

Izbjegavanje

Kada se uznemirimo, reakcija tijela na borbu ili bijeg obično rezultira time da samo želimo pobjeći i nestati. Osjećamo potrebu za izbjegavanjem neugodne situacije, bilo da se radi o odlasku na zabavu, započinjanju teškog projekta ili suočavanju s nekim tko nas nije lijep tretirao. Problem s izbjegavanjem je u tome što, u konačnici, pogoršava anksioznost. Možemo kratkoročno izbjegavati neke situacije, ali to znači da ćemo se idući put još teže suočiti s tim. Počinjemo se doživljavati kao netko tko se ne može nositi sa situacijom. Osjećamo samo averziju i prijetnju.

Najbolji odgovor na anksioznost je činiti upravo suprotno. Kada se namjerno suočite sa situacijama koje izazivaju strah, anksioznost će polako popuštati jer će mozak shvatiti da se ne događa ništa strašno.

Ako nijedna od ovih strategija ne funkcionira, što učiniti?

Najvažnija stvar je učiniti upravo suprotno od onoga što mislite. Trebate raditi na prihvaćanju anksioznosti. Ne možete očito bez nje, ali ni s njom. Najbolje je pustiti da odradi svoje i pažljivo promatrati. Nemojte automatski reagirati. Kada jednom prihvatite anksioznost, počinjete mijenjati svoj odnos prema njoj. Možete procijeniti je li posrijedi stvarna prijetnja ili lažna uzbuna. Možete razmišljati o mudrom, strateškom odgovoru na situaciju.

Ako je tjeskoba tako intenzivna da ne možete misliti, tada morate zaustaviti ono što radite i disati, osjetiti noge na tlu i primijetiti da se ništa opasno ne događa. Sve što se odvija, odvija se u vašoj glavi. Ako to uspijete, osjećat ćete se sigurnije unatoč anksioznosti.