Učestalost neplodnosti u Hrvatskoj je u porastu. Smatra se da je čak 12-15% parova neplodno, a predviđa se i da će muška neplodnost u budućnosti nadmašiti postotak ženske. U Hrvatskoj se s ovim problemom suočava svaki šesti par, a mišljenje liječnika preporučuje se ako nije došlo do začeća nakon godinu dana redovitih nezaštićenih odnosa. Stručnjak tada predlaže određene pretrage te rješenja za liječenje neplodnosti, kao što su lijekovi za poticanje ovulacije, vitaminski dodaci prehrani i antioksidansi, uklanjanje štetnih navika i operativno liječenje.

U slučaju da ranije navedenim postupcima i dalje ne dolazi do trudnoće ili se obradom ustanovi nemogućnost ostvarivanja trudnoće prirodnim putem, idući koraci su postupci medicinski potpomognute oplodnje: inseminacija, in vitro fertilizacija (IVF) i intraplazmatsko injiciranje spermija (ICSI). Metode potpomognute (asistirane) oplodnje su tehnike kojima se kontrolira i potpomaže ne samo oplodnja jajne stanice, već i transport oplođenog zametka, implantacija i razvitak trudnoće. Ovi postupci regulirani su Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji i prema njemu pravo na nju imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku, odnosno u izvanbračnoj zajednici i koji su s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobni za roditeljsku skrb o djetetu.

"Na teret HZZO-a par ima pravo na 4 pokušaja intrauterine inseminacije te 6 pokušaja izvantjelesne oplodnje, uz uvjet da žena ima manje od 42 godine. Nakon 42. godine postupci su i dalje mogući, ali ne na teret HZZO-a i ne postoji službena dobna granica do kada se smiju izvoditi (iako većina MPO centara radi do 46-47-48 godine života)", rekla je specijalistica ginekologije i porodništva Lana Zlodi Hršak.

Inseminacija

"Inseminacija je metoda potpomognute oplodnje u kojoj se obrađeno i pripremljeno sjeme partnera ubrizgava u maternicu žene u vrijeme ovulacije. Preduvjet za inseminaciju su uredno prohodni i neoštećeni jajovodi. Ova metoda najčešće se primjenjuje kod mlađih pacijentica s policističnim jajnicima (nakon što se stimulira ovulacija) te ako muškarac ima tek blaže promjene spermiograma (smanjen broj spermija u ejakulatu ili smanjen broj pokretljivih spermija). Inseminacija se može raditi u prirodnom ciklusu (s ili bez injekcije HCG-a, takozvane “štoperice”) ili u blago stimuliranom ciklusu, kada je uspješnost nešto veća. U stimulaciji se obično koriste tablete klomifena ili letrozola, uz koje se mogu primjenjivati i gonadotropini, obično u niskoj dozi.", rekla je specijalistica Hršak.

Uspješnost inseminacije je oko 10-15%, a najveća je u prva tri pokušaja inseminacije, a dok je nakon šestog pokušaja je vrlo malena. Uspješnost kod žena starijih od 40 godina vrlo je rijetka. Za ženu nije potrebna nikakva posebna priprema za sam postupak inseminacije. Sat vremena prije planirane inseminacije, muškarac daje uzorak sjemena. Važno je da apstinencija prilikom davanja uzorka nije kraća od dva dana, niti duža od pet dana.

In Vitro Fertilizacija (IVF)

IVF složena je metoda izvantjelesne oplodnje u kojoj se iz jajnika žene aspiriraju jajne stanice koje se zatim u laboratoriju oplođuju spermijima partnera te se nakon nekoliko dana inkubacije zametak vraća u maternicu žene (embriotransfer).

• Prirodni ciklus: fizički i psihički stres za ženu je manji, ali je i uspješnost postupka manja, s obzirom na to da je moguće dobiti samo jednu jajnu stanicu, a postoji i mogućnost da se unatoč punkciji i dobrom folikulu ne dobije stanica, pa se mora odustati od postupka
• Stimulirani ciklus: primjenjuju se različiti protokoli stimulacije, najčešće injekcije gonadotropina ili blaža stimulacija tabletama (klomifen, letrozol) u kombinaciji s injekcijama. Cilj stimulacije ovulacije je povećati broj dobrih folikula i aspiriranih jajnih stanica, čime se značajno povećavaju šanse za trudnoću

"Aspiracija jajnih stanica vrši se transvaginalnim putem pod kontrolom ultrazvuka, čime se smanjuje rizik od rijetkih, ali mogućih komplikacija (ozljede tankog i debelog crijeva, mokraćnog mjehura, velikih krvnih žila). S obzirom na to da je sam zahvat relativno neugodan i bolan, u današnje vrijeme preporuke su da se izvodi u kratkotrajnoj općoj anesteziji. Nakon aspiracije jajne stanice se inkubiraju pripravljenim sjemenom partnera. Pri tome se ženina jajna stanica sama spaja sa spermatozoidom, čime je očuvan postupak prirodne selekcije jer se dozvoljava da najbolji spermiji sami izaberu stanice koje će se oploditi. Zametak se nakon tri do pet dana vraća u maternicu tankim kateterom, u potpuno bezbolnom postupku koji se naziva embriotransfer", objasnila je ginekologinja.

Uspješnost IVF postupka iznosi 15-45% po ciklusu i kumulativno kroz 6 postupaka i do 60 - 80%. Uspješnost postupka opada nakon 40. godine života kada je 3-4 puta niža. Zbog vrlo dobrih IVF laboratorija u današnje vrijeme ove žene uspiju ostvariti trudnoću, međutim najčešće ne i porod. Šansa za trudnoću sa doniranim jajnim stanicama ne ovisi o dobi primateljice, nego donatorice, pa je šansa za trudnoću u tri postupka između 79,6% i 83,9%, te je i za porod vrlo visoka.

Intraplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)

ICSI je metoda koja se koristi kod teških oblika muške neplodnosti (oligozoospermia, asthenozoospermia, oligoasthenozoospermia, oligoasthenoteratozoospermia) ili ukoliko prethodne metode nisu bile uspješne. Iz jajnika žene aspirira se jajna stanica (kao i kod IVF) u koju se zatim u laboratoriju mikromanipulacijom ili mikroinjekcijom ubrizgava jedan spermij kojeg izabire biolog prema morfološkim kriterijima. Oplođena jajna stanica potom se inkubira i kao kod IVF postupka za tri do pet dana vraća u maternicu (embriotransfer).

Prednost ove metode je što se mogu koristiti spermiji dobiveni mikrokirurškim putem (tehnikama TESA, MESA i PESA) te kriopohranjeni spermiji (ako je primjerice sjeme kriopohranjeno prije liječenja karcinoma testisa ili u slučaju duljeg odsustva partnera). Oplodnja stanica iznosi oko 60-70%, a uspješnost metode je 25-40% po embriotransferu. Premda je službeni stav kako djeca iz trudnoća nakon ICSI nemaju veću učestalost kongenitalnih anomalija niti kromosomskih abnormalnosti, novija istraživanja dovode ovu tvrdnju u sumnju ili daju kontradiktorne rezultate.

Jesu li i zašto češće višeplodne trudnoće

Trudnoće nakon postupaka medicinski potpomognute oplodnje opterećene su povišenim rizikom spontanih pobačaja, kao i kasnijih komplikacija u trudnoći, dok se prirođene malformacije i kromosomske anomalije javljaju s jednakom učestalošću. Također sami postupci medicinski potpomognute oplodnje nose veći rizik i od blizanačkih odnosno višeplodnih trudnoća.

"Blizanačka trudnoća (a posebno višeplodna trudnoća) čak i u suvremenim uvjetima predstavlja velik perinatalni rizik kako za majku tako i za novorođenčad, povećavajući troškove perinatalne zdravstvene skrbi te rješavanja dugoročnih komplikacija. Unatoč činjenici da IVF blizanci imaju sličan perinatalni ishod kao i spontano zanešeni blizanci, IVF blizanci nose značajno viši rizik u odnosu na jednoplodnu IVF trudnoću s gotovo svim kratkoročnim i dugoročnim komplikacijama i posljedicama. Stoga je preporučena politika struke ustrajati na embriotransferu samo jednog zametka (naravno u prikladnih pacijentica, ovisno o dobi, nalazima, ranijim postupcima i sl.)" objasnila je Lana Zlodi Hršak.

Vezani sadržaj:

• Jennifer Aniston prvi put o borbi s neplodnošću: 'Dala bih sve da me netko upozorio...'
• Može li neplodnost biti urođena, kako se otkriva i liječi: ginekologinja objasnila sve što trebate znati
• Kako sam uz sindrom policističnih jajnika smršavjela 22 kilograma u 10 mjeseci