Disanje pri porođaju

Psihofizička priprema trudnica osigurava pripremu za porođaj bez straha, ali ne omogućuje porođaj bez bola. To je priprema za porođaj u kome će trudnica u potpunosti surađivati s liječnikom i primaljom. Pripremljena trudnica znat će prepoznati određene faze porođaja i znat će koliko određena faza traži njezino aktivno sudjelovanje. Disanje pri porođaju samo je jedna od stvari na koje se unaprijed treba pripremiti. Uglavnom, tijekom porođaja najvažnije je disati, bez obzira na tehniku koja se primjenjuje. U trudu žene od napora i boli zaborave disati, što pridonosi povećanju bolova.

Priprema se zasniva na teoretskom i praktičnom dijelu koji se uče na sve posjećenijim tečajevima za trudnice. Njih, nažalost, još uvijek nema dovoljno, ali budući da je zaživjela potreba za njima, polako niču u okviru patronažnih službi. Praktični dio se sastoji od vježbanja mišića koji čine dno male zdjelice i sudjeluju u porođaju, a upoznavanjem trudnica s fiziologijom porođaja i njegovim fazama otklanja se strah i panika za koje je znanstveno potvrđeno da snižavaju prag bolil i oslabljuju trudove.

Nedvojbeno je da pravilno disanje ublažava bolove, smanjuje psihičku napetost te osigurava dovoljan dotok kisika i hranjivih tvari djetetu. Ovako pripremljena trudnica prebrodit će porođaj lakše i bez straha i uspješno surađivati s porodničarskim timom. Učenjem suradnje kroz trudnoću te intenziviranjem priprema potkraj trudnoće rezultirat će ugodnijim porođajem. Suradnja zahtijeva koncentraciju čime se odvraća pozornost od bola što je ujedno i temelj jedne od najpopularnijh metoda prirodnog porođaja nazvanoj prema njezinom utemeljitelju "Lamaze ili Lamaze-Pavlov metoda" ili "psihoprofilaksa" . Lamaze, francuski liječnik, obučavao je žene da na trudove odgovaraju različitim tipovima disanja koji se ubrzavaju s intenziviranjem trudova. Na ovaj način više kisika dolazi djetetu i mišićima maternice. Pretpostavljalo se da usmjerivanje na disanje odvlači ženinu pažnju od boli trudova. Metoda je postala popularna 1960-ih godina i bila je prva metoda prirodnog porođaja.

Prilikom prijema u rađaonicu primalje će rodilji dati kratke upute o tome kako disati. Najčešći savjet je udisanje na nos i izdisanje na usta. Razmišljanje o tome kako treba disati svraća pozornost s bolova.

Na prvi znak truda žena se treba koncentrirati na neki predmet, npr. točku na zidu i na taj način stvara vizualni stimulus koji ide izravno u mozak. Nakon toga slijedi veliki udah i nakon toga ritmično diše. Disanje je praćeno laganom masažom trbuha vrhovima prstiju po trbuhu i bokovima. Masaža je dodirni podražaj koji se također prenosi u mozak. Može je provoditi žena sama ili partner. Partner verbalno potiče ženu i stvara slušni podražaj za mozak.

Rezultat je podraživanje mozga žene višestrukim podražajima: vidnim, dodirnim, slušnim - koji dolaze u mozak prije bolnih osjeta te se "pobija" bol. Naravno, osjet boli ovisi i o kulturalnom okružju, odgoju, osobnoj osjetljivosti i kemijskim procesima u mozgu. Tako da je i uspjeh ove metode u smanjenju bolova vrlo individualan i zahtjeva dobru psihičku pripremu i vježbanje.

Pripreme je najbolje započeti oko 20-og tjedna gestacije. Vježbanje dva puta tjedno ispočetka je dovoljno, a potkraj trudnoće vježbe disanja i jačanja dna male zdjelice potrebno je činiti i tri puta tjedno da bi se trudnica optimalno pripremila za porođaj. Ne savjetuje se trudnicama vježbati ?na svoju ruku? bez nadzora stručne osobe i bez prethodnog savjetovanja sa svojim liječnikom-ginekologom.