Liječenje pijelonefritis​a i lijekovi

Ciljevi liječenja su suzbijanje (liječenje) infekcije i smanjenje simptoma. Akutni simptomi obično perzistiraju duže od 48 sati nakon početka liječenja. Isto tako, obzirom na visoki mortalitet starije populacije i rizik permanentnog oštećenja bubrega, preporuča se promptno liječenje. Početna terapija obično se sastoji od uzimanja urinokulture kako bi se utvrdio uzročnik te izbora odgovarajućih antibiotika za liječenje infekcije. Međutim dobivanje nalaza antibiograma traje 3-5 dana. U međuvremenu se pacijent najčešće hospitalizira, u kom periodu dobija intravenske antibiotike širokog spektra i na promatranju je funkcije bubrega.

U početku se za suzbijanje infekcije mogu intravenski davati antibiotici. Akutni slučajevi pijelonefritisa mogu zahtijevati dugotrajnu terapiju antibioticima. Apsolutno je neophodno dovršiti kuru liječenja propisanim antibiotikom. Najčešće se koriste slijedeći:

• nitrofurantoin
• amoksicilin (sam ili u kombinaciji sa klavulonskom kiselinom)
• cefalosporini (druge i treće generacije)
• sulfizoksazol/trimetoprim

Ove infekcije mogu izazvati oštećenja bubrega. Kod starijih osoba, djece i imunokompromitiranih pacijenata postoji povećan rizik sepse (teške krvne infekcije). Često se zadržavaju na bolničkom liječenju radi učestalog praćenja mogućeg razvoja komplikacija i liječenja intravenoznim antibioticima, dodatnim intravenoznim preparatima i drugim potrebnim lijekovima. Teži se slučajevi smještaju na odjel intenzivne njege radi učestalijeg praćenja razvoja oboljenja, posebno kada se radi o srčanim bolesnicima.

Operativno liječenje pijelonefritis​a

Operativno liječenje nije indicirano u slučajevima infekcije urinarnog trakta.

Promjene načina života

Preventivnim mjerama moguće je ublažiti simptome i spriječiti recidiv infekcije. Čisto područje genitalija i brisanje sprijeda prema natrag može smanjiti mogućnost prijenosa E. coli bakterije s rektalnog područja na uretru. Uriniranje odmah nakon spolnog odnosa može pomoći u eliminaciji bakterija koje su se možda unijele u spolovilo tijekom odnosa. Suzdržavanje od uriniranja na duži period može dovesti do razvoja bakterija, tako da često uriniranje smanjuje rizik cistitisa u pacijenata sklonih infekcijama urinarnog trakta.

Ishrana

Povećani unos tekućine (1,5-2 litre dnevno) podstiče uriniranje kojime se iz mjehura ispiru bakterije. Izbjegavati tekućine koje iritiraju mjehur, kao npr. alkohol, limunski sok i kofein.

Monitoring

Promatranje treba uključivati test urinokulture na kraju antibiotske terapije kako bi se provjerilo odsustvo bakterija u urinu.

Komplikacije pijelonefritis​a :

• recidivirajući pijelonefritis
• sepsa, koja može biti fatalna
• akutno zatajenje bubrega

Očekivanja

U većina pacijenata nakon liječenja nema nikakvih komplikacija. Međutim može biti potrebno agresivno i produženo liječenje.

Obratite se svome liječniku

Ukoliko simptomi pijelonefritisa perzistiraju, obratite se svome liječniku. Ako bolujete od pijelonefritisa, obratite se svome liječniku u slučaju pojave novih simptoma, posebno smanjenog uriniranja, stalne povišene temperature ili jakih bolova u slabinama ili leđima.