Što su poremećaji pamćenja?

Kod bolesnika s izraženim poremećajem pamćenja treba prije svega isključiti organski uzrok izraženih smetnji

Amnezija je kvantitativni poremećaj memorije ili pamćenja. Sama riječ ima korijene u grčkom (a-ne + mnesis = sjećanje) i označava gubitak pamćenja, sjećanja, potpuno ili djelomično zaboravljanje činjenica, događaja i slično, koji se odnose na određeno razdoblje. Najčešće se javlja kao posljedica ozljede glave, različitih funkcionalnih i organskih bolesti mozga, drugih bolesti organizma ili jakih duševnih potresa.

Pamćenje ili memorija složena je psihička funkcija pomoću koje se sadržaji naše svijesti, tj. ono što opažamo, osjećamo ili mislimo, registriraju i zadržavaju u vidu slika sjećanja (engrama), a zatim voljno ili nevoljno reproduciraju, tj. ponovno dovode u svijest. To je ukupna količina spremljenih iskustava neke osobe, na čemu se temelje razlike između pojedinih ljudi. Povezana je s dva važna procesa, a to su učenje i sjećanje. Učenje je spremanje ili engramiranje novog iskustva, a sjećanje dovođenje k svijesti prije zapamćenog iskustva. Zaboravljivost je otežano prisjećanje na prijašnja iskustva.

Gledano klinički, postoje tri vrste pamćenja koje se razlikuju u trajanju sjećanja:

• neposredno pamćenje - trajanje sjećanja iznosi nekoliko sekundi, npr. sjećanje imena osoba ili telefonskog broja
• kratkotrajno, recentno pamćenje - prisjećanje događaja nakon nekoliko minuta, sati ili dana, primjerice sjećanje svježih događaja tijekom dana ili tjedna; kratkotrajno pamćenje može se definirati i kao sposobnost učenja i spremanja novih podražaja te mogućnosti njihove reprodukcije nakon nekog intervala, npr. minute, nekoliko sati ili dana
• dugotrajno pamćenje - sjećanje nekoliko mjeseci ili godina nakon događaja.