Dijagnoza nistagmusa

Nistagmus je veoma vidljiv, no malo kad ga se prepozna. Klinički se može istraživati mnogobrojnim neinvazivnim pretragama. Najjednostavniji test je kalorijski refleksni test u kojemu podražujemo uho kroz vanjski slušni hodnik toplom ili hladnom vodom. Tko stvoreni temperaturni gradijent provocira podražaj vestibulokohlearnog živca s posljedičnim nastankom nistagmusa.

Rezultat kretanja očiju može se pratiti i uređajem koji se zove elektronistagmograf (ENG)- vrsta elektrookulografije (elektrofiziološka metoda pretrage kojom se mjere pokreti očiju pomoću elektrode postavljene izvana) ili manje invazivnom metodom videonistagmografije (VNG) - vrsta videookulografije (VOG), to jest, elektrofiziološka pretraga kojom se mjere pokreti očiju pomoću kamere postavljene na masku koja se ispitaniku postavi na glavu). Za ispitivanje nistagmusa koriste se i posebne elektronski navođene "ljuljajuće" stolice kojima se izaziva rotatorni nistagmus.

Liječenje nistagmusa

Kongenitalni nistagmus je nekad smatran neizlječivim, no posljednjih godina koriste se neki postupci liječenja koji pomažu kod nekih bolesnika. Godine 1980. otkriveno je da lijek baklofen može vrlo djelotvorno zaustaviti nistagmus. Kasnije je za antikonvulzivni lijek gabapentin dokazano da u oko polovice bolesnika smanjuje nistagmus. Kod nekih bolesnika djelotvorni su i drugi lijekovi, poput memantina, levetiracetam, 3,4-diaminopiridina, 4-aminopiridina i acetazolamida. U liječenju se također koriste i kontaktne leće, te neki kirurški zahvati.

www.hr.wikipedia.org