Vrste strabizma prema položaju oka

Pri škiljenju, prema položaju oka, razlikujemo konvergentni strabizam (ezotropija) kod kojeg je jedno oko otklonjeno prema unutra te divergentni strabizam (egzotropija) kod kojeg je otklon oka prema van. Otklon oka može biti i okomit, što se naziva hipertropija, a može biti samostalno ili kombinirano s konvergentnim ili divergentnim strabizmom.

Strabizam može biti

- alternirajući - kada oba oka škilje naizmjenično, a oko koje češće preuzima funkciju naziva se vodeće ili dominantno
- monolateralan - kada jedno te isto oko stalno stoji u položaju škiljenja. Na škiljavom oku vid može biti dobar, ali češća je slabovidnost.

Kako se mozak štiti od strabizma

Pošto ni vidna zbrka niti dvoslike nisu osobito korisni, tijelo razvija zaštitne mehanizme. To su:
- potiskivanje ili supresija: najjednostavniji način borbe protiv dvije različite slike jest ignorirati jednu od njih. Potiskivanje (supresija) se očituje u vidu supresijskog skotoma (ispada vida) koji je uglavnom smješten u centralnom dijelu vidnog polja
- anomalna retinalna korespondencija (ARK) nastaje zbog toga što obje slike ne padaju na centralnu točku vida mrežnice (retine). Zbog toga počinju surađivati centralna točka zdravog oka i točka na periferiji mrežnice na koju pada slika bolesnog oka. Te dvije točke dobiju zajednički vidni pravac i ponašaju se kao korespondentne točke. Na taj način se dvije slike preklapaju i spajaju u jednu. ARK i potiskivanje često surađuju; jedna metoda se brine za ono što druga ne može - ARK je odgovorna za periferno vidno polje, a potiskivanje za centralni dio.
- slabovidnost (ambliopija) razvija se kod djece koja za gledanje koriste samo jedno oko, dok se slika iz škiljavog oka zanemaruje. Stoga na zanemarenom oku slabi vid. Ovaj je proces različit od potiskivanja. Potiskivanje se pojavljuje jedno kad se oba oka koriste u isto vrijeme, dok se slabovidnost razvija u zanemarenom oku, čak i kad se samo ono koristi. Zbog toga se pokriva preferirano oko kako bi se spriječila slabovidnost u djece.

Ako se strabizam razvije nakon 8. godine, npr. zbog paralize očnih mišića, nijedan od ovih mehanizama se ne razvija i čovjek ima vidnu zbrku i dvoslike.
Ponekad se kut strabizma mijenja kad se gleda u raznim smjerovima i tada nabrojeni kompenzacijski mehanizmi nisu učinkoviti. Otklon oka se može s vremenom promijeniti pa nastaju dvoslike kojih prije nije bilo. Zbog toga uspješno razvijeno potiskivanje i/ili ARK nisu doživotna garancija da neće biti vidne konfuzije i dvoslika.

Druga i treća dimenzija

Često se čuje kako osobe sa strabizmom ne mogu vidjeti dubinu, odnosno treću dimenziju. To je netočno jer percepcija dubine prostora složen proces koji zahtijeva mnogo više informacija i ne može ga poremetiti različita slika iz dva oka koja su usmjerena u istom pravcu.

Bogati i slavni

Svatko može postati bogat i slavan pa tako i osobe sa strabizmom. Neke slavne osobe se jako trude da se to na fotografijama ne vidi (kao npr. Barbra Streissand), a druge su od toga napravile svoj zaštitni znak (npr. Ben Turpin). Glumci mogu glumiti ukriženih očiju, a u crtanim filmovima je to vrlo često jer se smatra da je to smiješno.

Neke od slavnih osoba koje su imale ili imaju strabizam:

- Abraham Lincoln, američki predsjednik
- Barbra Streissand, glumica i pjevačica
- Ben Turpin, glumac
- Marty Feldman, komičar i glumac
- Scott Thompson, glumac
- Quiggly, student - lik iz crtanog filma The Simpsons

Je li škiljavost smiješna?

Ljudi se smiju mnogim fizičkim karakteristikama, npr. ćelavosti, šepanju, krivim nogama, mucanju, obliku nečijeg nosa ili uha pa tako nije neobično što je i strabizam među stvarima kojima se ljudi smiju.
Međutim, djeci koja pohađaju školu može biti vrlo teško zbog ismijavanja kolega. To se ne bi trebalo uzeti olako i na takvo ponašanje se samo nasmijati jer je to jedan od oblika zlostavljanja. Ismijavanje je vrlo štetno za razvoj dječje psihe jer narušava razvoj samopoštovanja i samopouzdanja, bez obzira koji je uzrok ismijavanju. I odrasli mogu doživjeti ismijavanje, npr. od kolega s posla.
Strabizam nije "smiješan" sam po sebi već su smiješni nepristojni ljudi koji se mogu zabavljati na račun nečijeg fizičkog izgleda.
Ovisno kako se gleda na to, uporaba smiješnih stereotipa u filmovima kao što je škiljavost može biti zabavna ili štetna, međutim najvažnija je kod filma njegova kvaliteta, bez obzira na to kakve fizičke karakteristike glumac ima ili se pretvara da ima.