Osobine meda

Priroda je bogata ogromnom količinom biljaka cvjetnica (samoniklim i kultiviranim) čiji cvjetovi pomoću specijalnih žlijezda nektarija na svojim cvjetovima ili izvan njih izlučuju slatku i mirišljavu tečnost - nektar. Nektar svojim mirisom, a cvijet svojom bojom privlači pčele kako bi bio izvršen proces oprašivanja.

Tom prilikom pčele prikupljaju i nektar. Prikupljeni nektar u mednom mjehuru pčele sekretom svojih žlijezda otpočinju razlaganje složenih na proste šećere (fruktozu i glukozu). Taj proces razlaganja nastavljaju i prihvatiteljice unutar košnice u svom želucu. Kad prerada bude djelomično završena u mednom želucu prihvatiteljica nektar biva deponiran u ćelije. Tako med postaje jedina hrana u prirodi koja je već prerađena, te organizam čovjeka tu materiju može iskoristiti na najadekvatniji način. Zato je i moguće da se gotovo svi hranljivi sastojci koje med sadrži apsorbiraju još u ustima tj. bez odlaska u želudac.

Pri ovome treba znati da se u toku pretvaranja nektara u med u organizmu pčela i sam nektar dodatno obogaćuje raznim fermentima, organskim kiselinama, hormonima i drugo. Zato i med u sebi sadrži više od stotinu raznih sastojaka koji su potrebni za život pčele pa i za ljudski organizam.

Iako je med izvanredna hrana on se u našim uvjetima vrlo slabo koristi u te svrhe. Dobro bi bilo kad bi se bar koristio kao dopuna hrane tj. kad bi ga čovjek u različitim dobima, posebno u djetinjstvu i starosti, koristio svakodnevno u malim dozama i na taj način u organizmu bi se osigurala dovoljna količina svih hranljivih sastojaka koja mu je svakodnevno potrebna. Sve napitke i slatkiše bolje je zaslađivati medom nego šećerom. Znači i profilaktičkom dozom meda možemo nadoknaditi svaki nedostatak u prehrani.

Pripremite zobene pahuljice s orasima i medom!

Potrebno je poznavati sastav i kvalitetu svih vrsta meda jer samo oni koji poznaju njegovu vrijednost znaju zašto ga treba svakodnevno upotrebljavati. Med je jedna od rijetkih namirnica čiste prirodne hrane koja raspolaže mineralnim sastojcima u onim količinama koje su dovoljne da se sačuva organska ravnoteža.

Med je također jedna od rijetkih namirnica koja svoje sastojke ne gubi dugo što nije slučaj sa voćem i povrćem. On je i izvanredan posrednik - veza između različitih vitamina.

Med je prije svega gradivna hrana puna sastojaka potrebnih za normalan razvoj, posebno dječjeg organizma. On je istovremeno sa svojim šećerima (ugljikohidrati) i energetska hrana koja vrlo brzo daje potrebnu snagu i energiju svakom organizmu.

Med kao zaslađivač životnih namirnica ima ogromnu prednost nad šećerom. Te prednosti su sljedeće:

• ne nadražuje stijenke želuca i crijeva,
• brzo i lako se asimilira tj. glukoza i fruktoza se bez probavljanja apsorbiraju u krv,
• upotrijebljen med brzo čovjeka čini snažnim,
• pri liječenju osigurava brži oporavak organizma,
• najlakši je za pravilan rad bubrega,
• ima laksativno (opuštajuće, smirujuće) svojstvo i
• djeluje smirujuće na živčani sustav.

Ono što mu daje posebnu prednost u upotrebi predstavlja činjenica da ima visoko kaloričnu vrijednost i kad se uzima u malim dozama. Treba biti omiljen i zato što se može koristiti na mnogostruke načine u kombinacijama različitih namirnica kako za jelo tako i za piće.

Na osnovu rečenog da se zaključiti da redovno korištenje meda omogućuje življenje od rođenja do duboke starosti. A da bi se med mogao koristiti treba razlikovati pravi nektarski od "falsificiranog" meda.

Prvi grade pčele od nektara, a drugi grade pčele i "pčelari" od šećera. Prirodni - nektarski med se prepoznaje na više načina. Jedan od njih se sastoji u tome što pravi med prilikom prosipanja radi neprekidnu nit sve dok posljednja kap ne iscuri što " falsificirani" med nema. Prirodna osobina nektarskog meda je kristalizacija. Pravilno se kristalizira samo nektarski med. On se kristalizira u najsitnije čestice koje su homogene u cijeloj količini meda. Brzina kristalizacije meda zavisi od ujednačenosti temperature prostorije u kojoj je med smješten.

Manuka med jača imunitet, poboljšava kvalitetu sna i uklanja nadutost!

Postoji više vrsta meda, zavisno od vrste medonosne flore sa koje je nektar ubran. Najpoznatiji medovi su: bagremov, šumski, livadski, lipov, suncokretov itd. Kvaliteta meda, kao i ostalih pčelinjih proizvoda, zavisi od kvalitete tla sa koga se nektar ubere. Nektar ubran sa degradiranih površina (u blizini velikih dimnjaka, zemljište zatrovano kemikalijama...) ne može dati kvalitetan med. Najkvalitetniji su oni koji su pčele ubrale na ekološki čistim područjima kao što su udaljenija područja, šume, livade na većoj nadmorskoj visini kao i one koje nisu degradirane. Pošto med uglavnom sadrži one sastojke koje sadrži i tlo prirodno je očekivati da će kvalitetniji med u pogledu sadržaja mineralnih sastojaka biti na arealima koji se nalaze iznad mineralnih voda i slično. To dalje znači, kvalitetu meda kao i kvalitetu ostalih pčelinjih proizvoda što zavisi od već postojećeg primarnog opterećenja zemljišnih površina, kao i od svakodnevnog, permanentnog sekundarnog opterećenja zemljišta (degradiranje istog na različite načine), o čemu se u budućem radu sa pčelama mora voditi računa. Kvaliteta meda zavisi i od broja različitih vrsta biljaka sa kojih je ubran nektar. Tako livadski i šumski med spadaju među najkvalitetnije, jer je ubran sa više od stotine različitih biljaka. Med ne gubi svojstva i može se čuvati vrlo dugo.