Zbog čega dolazi do poremećaja u ponašanju i teže socijalizacije kod darovite djece?

Darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke dobi, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima. Uz to, darovito dijete koje nastavu sluša prema redovnom školskom programu vrlo brzo usvaja gradivo, koje mu djeluje u najmanju ruku dosadno, zbog čega postaje hiperaktivno, ometa tijek nastave i skreće pozornost na sebe. Time zapravo pokazuje da želi surađivati, ali na sebi prilagođenoj razini. Najlakši način da se ublaži raskorak između njihovih intenzivnih potreba i školskog programa je uvođenje dodatne literature za darovite učenike.

Hiperaktivnost darovite djece često se tumači kroz specifičnu biokemijsku aktivnost njihova mozga. Znanstvenici tvrde da je mozgu darovita djeteta potrebno više podražaja. Upravo tako. Ilustrirano, da bi mogao održati optimalnu razinu koncentracije, mozak darovitog djeteta treba veću količinu informacija u usporedbi s mozgom prosječnog djeteta. Dodatni podražaj uvodimo u obliku novih sadržaja, prilagođenih sklonostima darovitog učenika. Vrlo je poticajno s takvom djecom raspravljati o temama koje ih zanimaju. Nastavnici bi se pritom trebali naoružati strpljenjem i razumijevanjem, odgovoriti na svako dječje pitanje, te pritom koristiti uzročna objašnjenja. Znatiželju djeteta valja poticati, a ne zataškavati. Iz tog, ali i drugih razloga, treba educirati nastavni kadar.

Sama spoznaja o postojanju takve djece velik je napredak, no sljedeći korak konkretan je odgojno-obrazovni program za darovitu djecu i edukacija kadra, čemu se u Hrvatskoj još nije ozbiljno pristupilo.