Poremećaj, ali i individualna karakteristika

Nerazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od 2.-6. godine, čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti, lateralizacija je nesigurna, tjelesna shema slabo uklopljena. Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje (veće od 6 mjeseci) može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju - od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti razumijevanja složenijih gramatičkih struktura. Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja, dok u razumijevanju govora nema većih teškoća. S obzirom da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj u pitanju onda je kašnjenje mnogo veće. U ostalim sposobnostima nema većih odstupanja, a neverbalna komunikacija je u većini slučajeva vrlo razvijena. Ono što se mora imati u vidu prilikom nastojanja da se govorni razvoj ubrza je da u govorno-jezičnom razvoju sposobnost govora ne može ići ispred sposobnosti razumijevanja govora i općeg razvoja. U razvoju govora postoje velike individualne razlike. Npr. dijete prvu riječ može izgovoriti s 9 mj., ali i sa dvije godine, a da kasnije postigne normalan govorno-jezični razvoj. Zato kažemo da kašnjenje u razvoju govora može biti individualna razvojna karakteristika, ali i poremećaj.

Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već u djeteta od godine i pol. Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori već i ne razumije tuđi govor. Dijete od godine i pol već bi trebalo razumjeti mnogo toga - svakodnevne rečenice, a situacijski i mnogo više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru, ponašati će se drugačije od ostale djece, jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim  ponašanjem (plačem, vriskom i sl.). Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenog govora - motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori. Obično razvije sustav gesti kojima komunicira s okolinom i tako zadovoljava svoje potrebe. Kako ipak mnogo toga ne može izraziti gestom, često ni njegovo ponašanje nije u skladu s dobi. Poremećaj se može primijetiti već oko druge godine, kada roditelji počnu uspoređivati govor svog djeteta s djecom s normalnim razvojem govora (tada djeca već slažu prve rečenice).

Ako je govor u manjoj mjeri slabiji, neka djeca se "provuku" preko roditelja. Razumijevanje govora može biti slabije izraženo tako da često ni roditelji ne primijete neka odstupanja, ali postoji vrlo reduciran govor koji se sastoji od desetak izoliranih riječi koje imaju vrijednost rečenice, a često su sastavljene od jednog ili dva sloga (npr. mama, tata, deda, nana, baba, beba, papa, ne, daj). Takvo se zaostajanje može primijetiti već oko dvije i pol godine života.

Kako dijete raste i sazrijeva tako sazrijeva i njegov govor pa i tu ima gradacija. Osnovno je da dijete razumije govor i da se služi rečenicom. Naime, dijete od tri godine se već treba služiti gramatički ispravnim rečenicama i to ne samo najjednostavnijima. Trebalo bi upotrebljavati eliptične, proširene, neproširene, nezavisno-složene pa i zavisno-složene rečenice ("Dobila sam bebu, jer sam bila dobra.", "Kada dođeš, donesi mi čokoladu."). Izgovor još nije čist, sve su riječi, naročito one duže i s konsonantskim skupinama iskrivljene, prilozi vremena i brojevi još nisu usvojeni, rječnik je skučen, ali struktura rečenice je ispravna.

U djece s usporenim razvojem govora izostat će razvoj rečenice. Obično neće prelaziti razinu jednostavno proširene rečenice. U rečenici često nedostaju vezne riječi kao pomoćni glagoli, prijedlozi, veznici. Rječnik je siromašan, a izgovor glasova zaostaje za izgovorom vršnjaka. U teškim slučajevima govor je nerazumljiv, da bi preko gradacija u najlakšim slučajevima odstupao po jednostavnijoj, ali ne gramatički pogrešnoj strukturi rečenice.