Depresija kao bijeg od autentičnih osjećaja

Priča iz života:

“Sve je počelo tako da sam tokom noći sve manje uspijevala spavati i odmoriti se. Neprestano bi vrtjela po glavi razne misli, situacije i ljude od prošlog dana. Kao da se svaku noć teret “mozganja i brige” sve više i više povećavao. Ujutro bi sve teže ustajala, a svaki dan je bio borba za preživljavanje. I tako dan za danom…Paralelno s time gubila sam tek, ništa mi se više nije dalo…oprati zube je postao napor, pa čak i ustajanje iz kreveta. Druženje s prijateljima se skroz prorijedilo kao i sve ostalo. Danima bi znala ne ići na posao te samo bespomoćno ležati i plakati…Kao da je ona osoba koja sam bila, preko noći nestala te se pojavila neka potpuno druga…i sada to traje već mjesecima” (klijentica)

Psihološkim rječnikom rečeno ovdje se radi o depresiji. Depresija je poremećaj raspoloženja i znatno se razlikuje od povremenog lošeg raspoloženja. Riječ depresija dolazi od latinske riječi “deprimere” što znači pritisnuti, utisnuti.

Simptomi po kojima možete prepoznati da se radi o depresiji:

• osjećaj bezvoljnosti (“Ovaj život nema smisla.”)
• osjećaj bezvrijednosti
• gubitak apetita i moguć gubitak na težini (ponekad se može pojaviti i veći apetit te znatno povećati težina - nije rijetkost da se sa prekomjernim unosom hrane suzbija pojava neugodnih osjećaja.)
• crne i teške misli (“Ništa nije dobro.”)
• nesanica
• osjećaj krivnje
• osjećaj bespomoćnosti (“Meni nema pomoći.”)
• intenzivna tuga
• poremećen san
• dekocentracija na više područja u životu
• osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti
• umor u tijelu
• polagan gubitak volje za životom (dan postaje preživljavanje)
• jak pesimističan i sumoran pogled na budućnost
• neprestani nemir i nelagoda u tijelu
• često se uz depresiju zna pojaviti i anksioznost (mogući i napadaji panike)
• osjećaj srama zbog tog stanja
• jednako pogađa muškarce i žene
• zna se pojaviti nakon nekog stresnog događaja, emocionalnog ili stvarnog gubitka

Kako je žena iz navedenog primjera odjednom upala u to stanje? Depresija se nikada ne pojavljuje tek tako, iz vedra neba. Da bi shvatili kako je sve počelo, potrebno je okrenuti koju stranicu prema unatrag. U to doba kada se pojavljuje nesanica, ova žena prekida ljubavnu vezu. Muškarac kojeg je voljela nakon par godina vraćanja i dolaženja, odlučuje odnos prekinuti zauvijek. Uz to, stanje na poslu se pogoršava te su i ti odnosi ozbiljno poljuljani. Malo po malo, ona noćima vrti sve to po glavi te si pokušava objasniti kako se to sve dogodilo.

“Sve se preko noći promijenilo.”

Ako zavirimo u djetinjstvo ove žene, možemo čuti da spominje vrlo hladnu majku, prisutnu fizički, ali ne i emocionalno. Otac prisutan tek povremeno zbog raznih poslovnih putovanja koji u njezinoj sedmoj godini napušta nju i majku. O emocijama se nikada nije razgovaralo, čak je u toj obitelji postojalo nepisano pravilo da su razum i znanje najbitnije, a emocije tek neka sporedna stvar. Imala je par manjih kriza depresivnog raspoloženja tokom srednje škole, o kojima govori da su bile vezane uz teškoće prilagodbe u novoj sredini te dva ljubavna prekida. To spominje vrlo hladno iako je jedna od tih “manjih kriza” tokom srednje škole trajala tri mjeseca kada je prekinula jednu kraću vezu, kada je po cijele dane bezvoljno ležala i nije željela jesti, ići u školu te nikoga vidjela.

Što se tu zaista događa?

Ako malo bolje promotrimo cijelu priču, možemo vidjeti da je depresija bila češće prisutna u životu ove žene. Na početku su to možda bila tek povremena loša raspoloženja, no već u srednjoj školi počele su se pojavljivati te “manje krize” koje bi trajale po par mjeseci. Depresija dolazi u epizodama te se zna ponavljati tokom života ako temeljni uzrok nije razriješen. Zanimljivo je primijetiti da je okidač za pojavu depresije u ovom slučaju bio prekid veze, kako u srednjoj školi, tako i u odrasloj dobi.

“Depresija je poput nevidljivih okova koje vučemo za sobom.”

Okidač može biti gubitak voljene osobe, prekid veze, promjena posla, povećani stres, kriza srednjih godina…

Pri svakom gubitku postoji proces žalovanja kroz koji osoba mora proći kako bi mogla nastaviti normalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Taj proces ne treba prekidati te osobi treba dopustiti da prođe sve faze žalovanja.

Međutim, kod depresije osoba kao da odjedanput pada u stalno stanje tuge, bezvoljnosti, beznađa. Okidač potakne da se u osobi nešto pokrene, no s druge strane depresija se ne pojavljuju tek tako. Sav psihički sadržaj iz prošlosti koji nije prorađen i otpušten stoji u pozadini te djeluje nesvjesno na život pojedinca. Ženi iz navedenog primjera okidač za padanje u depresiju bio je prekid veza. Sjetimo se da je u sedmoj godini iz njezinog života otišao otac bez ijedne riječi nakon tih sedam godina. Tada joj je majka govorila da ne treba plakati te da mora biti jaka.

Vjerujući da će izgubiti i majku, slušala je sve što je ona govorila.

“Nemoj plakati.”

“Budi jaka.”

“Pokazivanje emocija znak je slabosti.”

Sve su ovo uvjerenja koja dijete uče da su emocije slabost te je najbolje potisnuti ih. Na taj način nauči ne vjerovati svome tijelu, inuticiji i svom unutrašnjem svijetu već onome što se vrti u njegovoj glavi. Vjeruje samo razumu. Ali samo razum nam ne može otpustiti emocije, već to mora dolaziti iz tijela, srca. Zato čovjek ima razum (glava) i emocije (tijelo), jedno bez drugoga ne ide.

Svoju tugu zbog odlaska oca u toj ranoj dobi, ova žena je zamaskirala u lažan osmijeh i snagu. Maska se držala do srednje škole, tada je već polako počela “pucati”, ali je relativno brzo uspjela normalno dalje funkcionirati. Samo prividno.

“Depresija se javlja kada nijedan obrambeni mehanizam više ne funkcionira.”

Bijeg u depresiju bilo je njezino legitimno žalovanje. Jedino si je na taj način mogla dopustiti da izađe tuga, ljutnja i cijela spirala osjećaja. Prvo zbog davnog odlaska oca, koji je otišao bez pozdrava. Paralelno s tim puštanjem, otpuštala je i bol zbog prekida sadašnje dugogodišnje veze gdje je muškarac na isti način otišao nakon toliko godina. S obzirom na rano usvojena uvjerenja ne pokazivanje osjećaja, depresija je bila jedini način da izađe ono što psiha više nije mogla držati. Sve brane su popustile u trenutku odlaska još jednog muškarca. Kao da se u sadašnjosti ponovila prošlost. Na neki način i je, sve dok nije pustila svoju tugu, naučila prihvaćati emocije kao dio života, privlačila je osobe koje bi nakon nekog vremena otišle. Kada smo proradile sedmu godinu života, ušla je u kontakt s tom djevojčicom te davno potisnutom tugom.

Iako je gore navedeni primjer samo jedna od varijanta ovog problema, depresija je teško emocionalno stanje i jako je bitno da na tome radite s nekime. Ako ostanemo u tom stanju, vrtlog koji nas vuče prema dolje, vremenom će se samo pojačavati. Pogotovo u stresnijim okolnostima kada smo još slabiji i podložniji. Tada mogućnosti za izlazak postaju još neizglednije te vam se čini da to nikada neće proći. Iako zvuči jednostavno, doći do osjećaja i otpustiti sve odjednom, treba imati na umu da osoba godinama živi po jednom obrascu te da joj treba vremena da se osjeti dovoljno sigurnom i prihvaćenom da bi skinula svoju masku te pokazala autentične emocije.

Propitati uvjerenja po kojima ste do tada živjeli, polako osvještavati i otpuštati svoje emocije, biti nježni i strpljivi prema sebi tek su neke od bitnijih stvari u proradi depresije.

Marta Kravarščan je neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach i TA savjetnica. Svakodnevno radi individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put Promjene. Njena uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su joj problemi u prehrani, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe.