Inkontinenciju treba rješavati, a ne skrivati

Inkontinencija

Veliki broj oboljelih navodi niz simptoma, ali ne navodi inkontinenciju, pri čemu se obično radi o sramu ili neznanju.

Uloga mokraćnih putova je prijenos mokraće od izvodnog sustava bubrega do vanjskog ušća mokraćne cijevi. U tom procesu punjenje mokraćnog mjehura traje nekoliko sati, sve dok se ne ispuni količinom mokraće koja odgovara njegovom funkcionalnom kapacitetu. Tada se povisuje tlak u mjehuru i pojavljuje se nagon na mokrenje. U normalnim uvjetima mokraća se iz mjehura ispušta uz potpunu kontrolu svijesti tj. voljno. Suprotno tome, u slučaju inkontinencije ispušta se bez kontrole.

Kod urgentne inkontinencije nalazimo dva razloga nastanka. S jedne strane postoji nestabilnost mjehura (povećana osjetljivost mišića detruzora), u slučaju koje nagli porast tlaka u mjehuru nadvlada tlak u mokraćnoj cijevi. S druge strane uzrok može biti nestabilnost mokraćne cijevi uz konstantan tlak u mokraćnom mjehuru. Međutim, najčešće se radi o kombinaciji oba uzroka. Može se javiti i psihogena nestabilnost mjehura izazvana osjetnim impulsima (hladnoća, šum vode), emocionalnim stanjima (strah, uzbuđenje) ili neurozama.

Veliki problem ženske populacije, u kojoj je učestalost inkontinencije pet puta veća, predstavlja stress inkontinencija - nevoljno mokrenje prilikom iznenadnih pokreta, kašlja, smijeha, kihanja. Slabost kružnog mišića koji se nalazi na mjestu prijelaza mjehura u mokraćnu cijev (sfinkter) osnovni je uzrok većine tipova ženske inkontinencije.

Općenito, s godinama se opuštaju mišićna vlakna i vezivne strukture pa i tonus mokraćne cijevi. Pojavi inkontinencije pridonose i produženi porodi, epiziotomija, učestale urogenitalne infekcije, kirurške intervencije u području vrata mjehura kao i zračenje. Inkontinenciju mogu uzrokovati razna oboljenja, promjene na urogenitalnom sustavu i razni vanjski čimbenici.