Starenje i debljina

Čovjek želi živjeti što duže, ali kvalitetno. Odavno je znano da se starenjem smanjuje količina materijalnog supstrata, gotovo svako tkivo biva manje vrijedno. Sa starenjem se događaju brojne promjene u tijelu čovjeka, mijenja se i masa tijela najčešće koja se često povećava zbog povećane količine masnog tkiva. U oko 20% osoba tzv. Vrlo visoke dobi tjelesne masa najčešće se povećava, dok je u oko 45% najčešće smanjena.

Povećanje tjelesne mase često je vezano sa smanjenom tjelesnom aktivnošću, uz najčešće isti kalorijski unos hrane kao ranijih godina. Mišićna masa smanjuje se za oko 30%, ako se usporrede dobi od 30 i 90 godina. Nemasna tjelesna masa u žena prosječne dobi 65 godina u odnosu prema srednjoj dobi, smanjuse se za oko 5 kg, dok se u muškaraca te dobi prosječno smanjuje za 12 kg.

Ukupna se voda u tijelu smanjuje za oko 10-15% u odnosu prema srednjoj dobi. Količina vode u tijelu tzv. Starijih muškaraca iznosi oko 54% , a u mlađih oko 60%; u starijih žena iznosi 46%, a u mlađih oko 52%. To smanjenje količine vode odnosi se na promjene količine masnog tkiva, a ne na sam gubitak vode.

Značajan porast tjelesne mase napose od početka 60-tih godina nadalje najčešće ima za posljedicu značajne zdravstvene posljedice, kako dijagnostičke, tako i terapijske. Posljedica pretilosti često je nesposobnost brige za samoga sebe, čest je razlog prijama u gerijatrijske ustanove, kao što je i čest razlog tzv. Glasičnog gerijatrijskog trijasa (nepokretnost, inkontinencija, dekubitus).

Populacija stogodišnjaka u porastu je napose u nekim dijelovima svijeta. Prosječno godišnje povećanje broja osoba starijih od 80 godina u sviejtu dvostruko je više (3,8%) nego oniz iznad 60 godina (1,9%). Među osobama tzv. Vrlo visoke dobi praktički nema pretilih.

Pravilnost u prehrani i smanjenje dnevnog unosa kalorija jedne su od mjera pokušaja približavanja dugovječnosti. Uz poboljšano liječenje nekih kroničnih bolesti, pravilna parehrana i način života značajne su u porastu očekivanog trajanja života. Pri tome treba uzimati hipokalorijsku nemasnu prehranu, tj. manje od 30% dnevnog unosa kalorija, a od toga unosa manje od 10% zasićenih masnih kiselina, smanjiti ili prestati uzimati šećer, paziti na unos kuhinjske soli, izbjegavati stres, liječiti pridružene bolesti.

Od 45-65 godine života trebalo bi smanjiti kalorijsku vrijednost dnevne prehrane za oko 15%, a nakon 65 godine smanjiti za oko 10% sa svakim desetljećem. Sve mjere koje se rabe u pristupu dugovječnosti, bez redukcijske prehrane rijetko su učinkovite.