Barokomora - kisik u službi zdravlja

Metoda velikih mogućnosti

Farmaceutska znanost dosad nije uspjela stvoriti učinkovit pripravak koji povećava količinu raspoloživog kisika u krvi. Jedini zasad poznat način je primjena samog kisika. Postoji desetak metoda primjene tog životno važnog plina u medicini, a jedna od njih ističe se osobitom učinkovitošću (i do deset puta je učinkovitija od ostalih) i temelji se na povećanju udjela kisika fizički otopljenog u tjelesnim tekućinama (krv, limfa, tkivne tekućine). To je hiperbarična oksigenacija (HBO) - metoda liječenja udisanjem čistoga medicinskog (100 posto) kisika kod pacijenata sa spontanim ili potpomognutim disanjem, na tlaku okoline većem od jednog bara (normalan tlak na razini mora).

Još kao djeca u osnovnoj školi dobili smo prve spoznaje o kisiku i normalnom načinu njegova prenošenja u krvi, vezivanjem za hemoglobin u crvenim krvnim stanicama. Normalna zasićenost krvi kisikom (saturacija) od 97-98 posto dopušta povećanje još samo dva, tri posto, što se dobije duljim udisanjem kisika na normalnom tlaku, ili u samo nekoliko minuta s hiperbaričnim kisikom. To nije dovoljno bitna razlika, ali u hipoksičnim stanjima saturacija je znatno manja. Otud i svakodnevna primjena kisika na normalnom tlaku okoline ima stalno mjesto u pretkliničkoj i kliničkoj medicini, a liječenje hitnih stanja (poput srčanog infar-kta, moždanog udara, astmatskog napada, teške traume...) bez toga se ne može ni zamisliti. Problem je u tome što je čisti kisik potencijalno otrovan plin, osobito ako su mu pluća predugo izložena. Toksični učinci kisika, uočeni brzo nakon njegova otkrića, najčešći su u vidu teškog ("grand mal") epileptičkog napadaja, razvijanja šok pluća i dr. Stoga je bilo nužno pronaći način kako u krvi otopiti što je moguće više kisika u što kraćem vremenu, iskorištavajući njegove blagotvorne učinke uz istodobno izbjegavanje mogućih negativnih posljedica.

U plućima se neprekidno odvija proces oksigenacije krvi prelaskom kisika iz alveolarnog zraka (u plućima) u krv u plućnim kapilarama. Gotovo isključivo vezan uz hemoglobin (količina kisika otopljenog u plazmi praktično je zanemariva), kisik putem arterija dolazi do kapilara, gdje ponovno prelazi u stanice. Iz njih, obrnutim putem, ugljični dioksid venskom krvlju odlazi do pluća iz kojih se dalje uklanja iz organizma.

Kisikov put od pluća do stanice
AMBIJENTALNI ZRAK
→ alveolarni zrak → plućne kapilare → venska krv plućnog krvotoka → srce → sistemska arterijska krv → kapilare 
intersticijska i međustanična tekućina
 → PERIFERNA STANICA

Osobitost HBO-a je u tome što mijenja biološka pravila koja vrijede za normalnu oksigenaciju. Provodi se u za to posebno namijenjenom uređaju - barokomori, koji omogućava boravak na povećanom tlaku, zbog čega je ujedno simulator ronjenja (samo što u njima nema vode). U podvodnoj i hiperbaričnoj medicini do izražaja dolaze matematički precizni zakoni o plinovima. Na osnovi Daltonova i Henrijeva zakona o plinovima znamo da, što je veći tlak plina, više ga se otapa u tekućini. Zbog fizički otopljenog plina (kisika) u tekućini (plazmi), hemoglobin iz crvenih krvnih stanica postaje "nepotreban". Tako udisanjem hiperbaričnog kisika dobijemo do 20 puta (>2000 posto) više kisika otopljenog u krvi nego udisanjem normalna zraka. Difuzijom iz tako kisikom obogaćene plazme ispravlja se nedostatak kisika velikom brzinom, uz bitno smanjen rizik oštećenja pluća kisikom.