Feromoni su kemijske supstance koje izlučuju neke životinjske vrste, a uzrokuju reakciju pripadnika iste vrste, obično suprotnog spola. Razlikuju se od hormona, koji su kemijske supstance proizvedene u organizmu kako bi uzrokovale reakciju u nekom drugom dijelu matičnog organizma. Već je dugo poznato da iznimno male količine feromona koje proizvodi ženka nekih vrsta insekata mužjak uočava s velike udaljenosti, što ga potiče da potraži ženku i pari se s njom. Mužjaci zauzvrat proizvode feromone koji potiču ženke na parenje. Kod insekata reakcija je automatska i nekontrolirana.

Za sisavce se također zna da proizvode feromone koji potiču seksualnu aktivnost, kao i druge vrste društvenih interakcija. Feromoni u urinu i izmetu privlače partnere i/ili označavaju teritorij. Oni uglavnom djeluju brzo i uzrokuju trenutne efekte na fiziologiju i ponašanje sisavaca. Drugi feromoni djeluju sporije i dugoročno. Primjerice, ako su ženke miša zatvorene zajedno, njihove cikluse parenja prekidaju razdoblja neplodnosti zbog manjka pojave ciklusa. Izlaganje mužjaku ili njegovu urinu će oživjeti ciklus. Miris mužjaka ubrzat će spolno sazrijevanje mladih ženki miša, a uvođenje stranog mužjaka u koloniju će potisnuti skotnost ženki koje su se već parile s mužjacima u njihovoj vlastitoj koloniji. Za neke se razvijenije primate (npr. rhesus majmune) zna da u vaginalnim izlučevinama izlučuju hlapive uljaste kiseline koje utječu na ponašanje mužjaka i potiču ih na parenje i ejakulaciju.

Dugo je poznato da miris ima utjecaj i na ljudske seksualne interakcije. U literaturi starih Grka stariji muškarac traži mladog ljubavnika da mu vrati ruže koje mu je prethodno poslao da budu raširene po njegovom krevetu, jer će sad uz slatki miris ruža sadržavati i miris ljubavnikovog tijela. Mnoge suvremene kulture smatraju tjelesne mirise i izlučevine barem blago odbojnima. No, postoje dokazi za tvrdnju da ljudska bića različito reagiraju na tjelesne mirise u vrijeme seksualnog uzbuđenja. Primjerice, neke muškarce može seksualno uzbuditi zaprljano rublje žena ili muškaraca (ovisno o seksualnoj orijentaciji).

Premda se autoriteti tu razilaze u mišljenju, postoje značajni dokazi da i ljudska bića izlučuju feromone. Kod ljudi je reakcija više kontrolirana, a manje automatska. Možda je riječ o evolucijskoj prilagodbi koja je uzrokovala vrijednost preživljavanja u kontroli razmnožavanja. Tako je poznat fenomen menstrualne sinkronije, tj. poklapanja menstrualnih ciklusa žena koje zajedno žive u malom prostoru, kao što je studentski dom. Da bi feromoni mogli biti uzrokom ovog poklapanja argumentira se činjenicom da se ženi koja je bila izložena jastučiću koji je druga žena 24 sata nosila ispod pazuha menstrualni ciklus približava ciklusu druge žene. Muškarci također izlučuju supstancije koje utječu na seksualno ponašanje žena. Žene koje izlaze s muškarcima imaju kraće cikluse, a one koje održavaju seksualne odnose s muškarcima u pravilu imaju redovitije cikluse i manje problema s plodnošću. Dokaze da su ovo reakcije na feromone (ili u najmanju ruku na tjelesne mirise), a ne na seksualnu aktivnost, pruža opažanje da menstrualni ciklusi žena postaju redovitiji kad se muške pazušne izlučevine pomiješaju s alkoholom i apliciraju na ženinu gornju. Sve studije ljudskih bića su pokazale povezanost, ali ne nužno i uzročnost, premda su hlapive uljaste kiseline slične onima rhesus majmunica pronađene i u ljudskim vaginalnim izlučevinama.

Proizvođači parfema i dezodoransa koriste snažan utjecaj mirisa na seksualnu aktivnost. Troše milijarde dolara na istraživanje i razvoj u pokušaju da, ili prikriju mirise za koje smatraju da ljudima smetaju, ili da proizvedu one za koje vjeruju da će ljude potaknuti na romantične aktivnosti. Ideja nije nova - stari Egipćani su koristili mirise na ovaj način stoljećima prije našeg doba.