Biseksualci su osobe koje privlače pripadnici bilo kojeg spola. Mogu i ne moraju biti uključeni u seksualne aktivnosti s pripadnicima jednog ili oba spola. Biseksualnost također može značiti posjedovanje karakteristika obaju spolova premda ova definicija danas nije široko prihvaćena od strane znanstvenika i istraživača.

Ne postoji jedinstvenost u pogledu teorija i razumijevanja biseksualnosti. Freud je smatrao da svatko posjeduje biseksualni potencijal. Kinsey je bio prvi istraživač koji je opisao seksualnu orijentaciju preko ljestvice. Razvio je skalu od 7 bodova (0-6), od isključive heteroseksualnosti do isključive homoseksualnosti kako bi izmjerio seksualna iskustva. Biseksualno iskustvo je osobu smještalo između 1 i 5 na Kinseyjevoj skali. Klein, psihijatar iz San Diega, opisuje biseksualnost kao "složeno stanje seksualne povezanosti koje karakterizira seksualna intimnost s oba spola". On opisuje 21 različiti čimbenik koji stvaraju seksualnu orijentaciju određene osobe. Coleman, istraživač sa Sveučilišta u Minnesoti biseksualnost mjeri pomoću više dimenzija (npr. seksualno ponašanje, sadržaj seksualnih fantazija i spol osoba za koje se ispitanik/ispitanica emocionalno veže). Postoje i mnoge druge definicije i opisi biseksualnosti.

Pojedinci mogu iskusiti biseksualnost na različite načine. Dijete ili adolescent, primjerice mogu imati genitalno iskustvo s osobom istog spola. Mnogi su Kinseyjevi ispitanici homoseksualna iskustva stekli seksualnim eksperimentiranjem u ranoj ili srednjoj adolescenciji, no kasnije su se izjasnili kao heteroseksualci; malo njih se izjasnilo biseksualnima.

Drugi biseksualnost dožive kroz situacijsko ili prolazno iskustvo. Ovo se često događa kad su pripadnici jednog spola izolirani od pripadnika drugoga (npr. u vojsci, u spolno razdvojenim školama ili koledžima, ili u zatvoru). Ako su heteroseksualne, ove se osobe općenito vraćaju staroj seksualnoj orijentaciji kad su u mogućnosti.

Biseksualnost također može biti prijelazni ili uzastopni proces u situaciji gdje osoba prelazi iz jedne seksualne orijentacije u drugu. Najčešće su ljudi koji prolaze kroz ovaj proces potiskivali svoju pravu orijentaciju ili su se godinama borili protiv nje, zatim su malo eksperimentirali i konačno prigrlili svoju pravu orijentaciju. Primjer je muškarac koji se oženio i imao djecu, pa kasnije shvatio da njegove emocionalne ili seksualne želje ne mogu biti ispunjene u braku. Takva osoba može fantazirati o ljubavniku istog spola, ili doživjeti takvu ljubav pa se nakon nekog vremena okrenuti istospolnoj vezi.

Biseksualnost se također može iskusiti kad samo-identificirani heteroseksualac traži povremene anonimne homoseksualne kontakte. Primjer za to je usputni seks u javnom zahodu. Ova vrsta seksualnog iskustva je jednaka prostituciji: seks je neosoban i obavlja se kako bi se smanjila seksualna napetost. Jedna studija je otkrila da su sudionici u ovakvim nasumičnim seksualnim iskustvima i konzervativni poslovni ljudi iz srednje klase koji u svojoj zajednici uživaju poštovanje. Ovi ljudi često poriču svoje homoseksualne preferencije, skrivajući ih kroz brak i neosobne seksualne kontakte.

Na kraju, postoje i oni koji se smatraju biseksualnim osobama. U američkoj kulturi 90-ih godina prošlog stoljeća to nije bila popularna identifikacija zbog nekoliko razloga. Kao prvo, Amerikanci teže crno-bijelom razmišljanju i određuju seksualnu aktivnost ili kao heteroseksualnu ili kao homoseksualnu. U ovom načinu razmišljanja teško je prepoznati prave biseksualce. Kao drugo, Amerikanci cijene monogamiju, premda je ne prakticiraju. Biseksualnost podrazumijeva da osoba mora biti seksualno povezana s oba spola kako bi bila zadovoljena. Konačno, u ovom dobu AIDS-a, mnogi vjeruju da su biseksualci, zajedno s intravenoznim korisnicima droga primarni krivci za prijenos AIDS-a prema heteroseksualnoj populaciji.

Međutim, povijesno gledano, biseksualnost je vjerojatno jednako stara kao i život na ovom planetu, ili kako je Goethe napisao - stara kao ljudska vrsta. Ford i Beach su u svom transkulturalnom radu "Obrasci seksualnog ponašanja" otkrili da 64% društava koja su proučavali biseksualnost smatraju normalnom i prirodnom. Ova su društva očekivala, odobravala i čak propisivala biseksualna iskustva, naročito za muškarce. Ne zna se mnogo o ženskoj seksualnosti u prošlosti; tek su u nedavnoj prošlosti žene same za sebe počele pružati povijesne podatke. Zna se da prikrivena lezbijska iskustva postoje od davnih vremena. Riječ "lezbijka" dolazi od imena grčkog otoka Lesbos, na kojem je u zajednici žena živjela znamenita antička pjesnikinja Sapfo. Platon u svom spisu "Gozba", priznaje žensku biseksualnost, kao i Plutarh koji je primijetio da se u "Sparti toliko poštovala ljubav da su se čak i najpoštovanije žene zaljubljivale u djevojke".

Biseksualnost nije karakteristična samo za ljudski rod. Može se naći u različitih vrsta, u cijelom filogenetskom redu. Neki argumenti upućuju na to da se ljudi rađaju s, u najmanju ruku, biseksualnim potencijalom. Za razliku od drugih vrsta, ljudi se rađaju sa panerotskim potencijalom. Biseksualnost je samo dio orijentacije koja uključuje okolinu; osoba se može smatrati erotično orijentiranom prema samoj sebi, živom i neživom svijetu, ali i transcendentnoj dimenziji života.