Prekomjerno jedenje

Možemo sa sigurnošću tvrditi da su prehrana i tjelesna aktivnost najznačajniji čimbenici za našu tjelesnu težinu. Naslijeđe, socijalni, kulturni i čimbenici ponašanja, imaju samo djelomičan utjecaj na nastajanje debljine, dok su prekomjerna, visikokalorična prehrana uz tjelesna neaktivnost glavni uzroci pojave debljine kod ljudi.

Znanstvenici danas sa sigurnošću tvrde da je masovna raširenost debljine ponajprije posljedica poboljšanja životnih uvjeta, što je omogućilo čovjeku lakšu dostupnost hrane. S druge strane, koliko je god dobro, izobilje hrane omogućilo je prejedanje. Često prekomjerno jedenje, osobito masne i slatke hrane, koja u malim količinama ima puno kalorija doprinosi znatnom porastu tjelesne težine.

U ranijim razdobljima života, organizam čovjeka je razvio određene zaštitne mehanizme koji su mu omogućavali skladištenje energije i preživljavanje u oskudici. No, danas kada jedemo obilno a nedovoljno se krećemo, ti isti mehanizmi dovode do razvoja stanja preuhranjenosti. Neredoviti obroci uzrokuju navale gladi, koje posljedično dovode do prejedanja. Zbog okupiranosti poslom veliki broj osoba preskače obroke, što često rezultira prekomjernim jedenjem u večernjim satima. Iako začuđuje, osobe s normalnom težinom jedu češće nego prekomjerno teške osobe. Znanstvenici su uočili da osobe koje jedu 4-5 manjih obroka dnevno imaju niže vrijednosti kolesterola i stabilniju razinu šećera u krvi, nego osobe koje jedu 2-3 veća obroka dnevno. Smatra se da češći manji obroci doprinose stabilnijoj razini inzulina u krvi, bez većih oscilacija šećera u krvi, što je važno za održavanje normalne tjelesne težine.