Za liječenje dijabetesa na raspolaganju su sljedeći pro­izvodi:

1. inzulin kao nadomjestak vlastitog tjelesnog inzulina

2. tablete za liječenje dijabetesa tipa 2

• sulfonilni preparati

• bigvanidi

• akarboza

Načelo liječenja dijabetesa tipa 1 je jednostavno: bolesni­ku nedostaje inzulin koji mu terapijom moramo nadokna­diti. Govorimo o tzv. inzulinskoj ovisnosti.

Kod dijabetesa tipa 2 liječenje inzulinom može postati potrebno kad se razina šećera u krvi ne može kontrolirati na neki drugi način.

Vaš će liječnik odrediti koji su lijekovi za vas najbolji.

Inzulin

Inzulina ima nekoliko vrsta:

Miješani inzulin je kombinacija normalnog inzulina i in­zulina s produljenim djelovanjem, kod kojeg učinak nastu­pa brzo i traje prilično dugo.

Od 1999. na tržištu se mogu naći mješavine brzodjelu-jućeg inzulina i inzulina s produljenim djelovanjem. I kod tih je preparata djelovanje neposredno, pa bolesnik od­mah po aplikaciji inzulina mora nešto pojesti.

Vrste inzulinskih terapija

• klasična terapija inzulinom

• prilagođena terapija liječenja inzulinom (funkcijska tera­pija, stupnjevana terapija)

• bolusna terapija

• inzulinska pumpica

Pri klasičnoj terapiji inzulinom mješavina običnog i brzodjelujućeg inzulina, odnosno mješavina brzodjelujućeg inzulina s inzulinom produljenog djelovanja uštrcava se jednom do tri puta na dan. Kod tako liječenog dijabetesa bolesnik se mora strogo pridržavati dnevnog ritma uzima­nja obroka i količine ugljikohidrata, bez obzira na to kad želi ustati ili kad osjeća glad. Tjelesni je metabolizam tada, naime, obrnut normalnom metabolizmu: kod zdravih se osoba inzulin izlučuje kao odgovor na povećanu količinu šećera u krvi, dok se kod dijabetičara liječenih klasičnom inzulinskom terapijom jednom dozom mješavine uštrca količina inzulina dovoljna za tri sljedeća obroka. Ako se s nekim obrokom preurani ili se u njemu pojede više uglji­kohidrata nego što odgovara dozi inzulina, razina će se še­ćera u krvi povećati više nego što želimo. Ako, pak, neki obrok posve preskočimo ili u njemu pojedemo premalo ugljikohidrata, doći će do hi­poglikemije. Takve ćete komplikacije izbjeći znate li sadržaj ugljikohidrata namir­nica, a usto jedete redovito prema dobro utvrđenom planu.

Mnogo dijabetičara ne žele ili se ne mogu pridržavati strogoga dnevnog ritma koji zahtijeva klasična inzulinska tera­pija, pa biraju prilagođenu inzulinsku terapiju. Kod tog je načina liječenja metabolizam mnogo sličniji normal­nome. Dijabetičar si jednom do dva puta na dan ubrizgava inzulin s produljenim djelovanjem, čime se pokriva tjelesna potreba za tim hormonom između obroka, odnosno tije­kom spavanja. Količina tog „baznog" inzulina po moguć­nosti se odredi tako da razina šećera između obroka bude uravnotežena i ne uzrokuje hipoglikemiju ili hiperglike-miju. Potreba za inzulinom pri obrocima pokriva se brzo-djelujućim inzulinskim pripravkom. Njegova se količina određuje prema količini pojedenih ugljikohidrata, odno­sno razini šećera neposredno prije obroka. Razmak između uštrcavanja inzulina i obroka određuje se prema brzini dje­lovanja pripravka. Uspjeh te vrste inzulinske terapije umnogome ovisi o informacijama kojima dijabeti­čar rapolaže. Prilagođena inzulinska terapija nudi mnogo slobode, ali od bolesnika zahtijeva savjestan pristup i spremnost za mjerenje razine šećera prije svakog obroka te uštrcavanje hormona u skladu s time i prema količini uglji­kohidrata koja se u obroku namjerava pojesti. Mnoge oso­be oboljele od dijabetesa tipa 2 stvaraju dovoljno inzulina za redovite potrebe organizma, ali količina potrebna za obroke više ne dostaje.

Jedna od mogućnosti je bolusna terapija. Kod nje nema potrebe za inzulinom za osnovne potrebe organizma, nego se uštrcava samo kratkodjelujuća doza potrebna za svladavanje količine ugljikohidrata u po­jedinom obroku.

Terapija s inzulinskom pumpicom temelji se na na­čelima klasične inzulinske terapije. I kod nje razlikujemo potrebu za inzulinom između obroka, odnosno količinu za obroke. Bolesnici imaju potkožnu pumpicu kojom se između obroka opskrbljuju malim količinama kratkotraj­no djelujućeg inzulina. Inzulin za obroke također se u tije­lo unosi pumpicom. I kod terapije inzulinskom pumpicom uvjet za njezinu uspješnost je dobro poznavanje sadržaja ugljikohidrata u namirnicama.

Koji je način liječenja za vas najbolji, odlučit ćete zajedno s liječnikom.

Kako se uštrcava inzulin?

Inzulin se uštrcava injekcijama za jednokratnu uporabu ili tzv. „olovkama".

Inzulin postoji u dvije koncentracije:

• inzulin U-40 (u ampulama): u jednoj mililitri ima 40 međunarodnih jedinica (I. E.) inzulina.

• inzulin U-100 (u ampulama ili olovkama): u jednoj mi­lilitri ima 100 međunarodnih jedinica (I. E.) inzulina.

Obratite pozornost na to da upotrebljavate aplikatore usklađene s koncentracijom lijeka.

Važno

Ako inzulin U-100 primjenjujete aplikatorom za inzu­lin U-40, uštrcat ćete si dva i pol puta veću količinu hormona od željene!

Tablete - uglavnom kod dijabetesa tipa 2

Primjena lijekova u obliku tableta u prvome redu ima smi­sla kod dijabetesa tipa 2, kad bolesnik usprkos promije­njenom režimu prehrane i aktivnosti ne uspijeva postići zadovoljavajuće vrijednosti koncentracije šećera u krvi. Za liječenje dijabetesa tabletama rabe se različite djelatne tva­ri.

Metformin (u ljekarnama pod nazivom Glucophage) vje­rojatno će vam biti prva propisana tableta - posebice ako imate preveliku tjelesnu težinu jer ne uzrokuje njezino po­većanje. Metformin može biti propisan u kombinaciji s bilo kojom sljedećom vrstom tableta.

Sulfonilureje U skupinu sulfonilureja ubrajaju se brojne tablete. Sve djeluju na podjednak način, no imaju različita trajanja djelovanja pa neke treba uzimati više puta dnevno nego druge. Sulfonilureje su stimulatori stvaranja inzuli­na.

Repaglinid i nateglinid (odnosno Novonom i Starlix) imaju brže djelovanje od sulfonilureja i manje je vjerojat­no da će uzrokovati hipoglikemiju i porast tjelesne težine. Namijenjeni su poticanju proizvodnje inzulina u kratkim razdobljima oko obroka i korisni su ako imate nepredvid­ljivu svakodnevicu pa često ne jedete u isto vrijeme.

Akarboza (u ljekarnama Glucobay) Ako već uzimate metformin i tabletu za poticanje izlučivanja inzulina (sulfoni­lureja, nateglinid ili repaglinid), toj se kombinaciji može dodati akarboza. Propisuje se nešto rjeđe jer se obično ja­vljaju nuspojave. Akarboza usporava razgradnju ugljikohi-drata (riječ je o tzv. blokatoru alfa-glukozidaze) pa se šećer iz crijeva sporije resorbira u krvotok.

Uporabom tih lijekova katkad može doći do hipoglikemije.

Važno je znati

Pri liječenju blokatorima alfa-glukozidaze, primje­rice akarbozom, hipoglikemiju se može nadoknaditi samo glukozom jer je resorpcija običnog šećera jako usporena.

Ako se razina šećera u krvi ne može zadovoljavajuće regu­lirati posebnom prehranom, pojačanom tjelesnom aktiv­nošću i uzimanjem tableta, bit će potreban i inzulin, ili ćete posve prijeći na inzulinsku terapiju.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: