Teške i bolne noge

Sponzorirani članak

Bolesnik svojim načinom života može mnogo utjecati na razvoj i tijek poremećaja venske cirkulacije

Varikoziteti su vijugavo proširene površinske vene nogu, za čiju su pojavu odgovorni brojni čimbenici, npr. spol (četiri puta češći u žena nego muškaraca), a ne treba zanemariti ni obiteljsku predispoziciju, trudnoću i uzimanje nekih lijekova (npr. oralnih kontraceptiva). Rezultati nekih studija upućuju da svaki drugi čovjek stariji od 50 godina ima varikozitete, a svaki šesti tegobe vezane uz kroničnu vensku insuficijenciju. Kod starijih od 70 učestalost je deset puta veća nego u dobnoj skupini između 34. i 40. godine.

Primarni varikoziteti - Uglavnom se nasljeđuju. Pojavljuju se najčešće oko dvadesete godine u gornjim dijelovima nogu, a poslije se šire niže prema okrajinama. Riječ je o genetski uvjetovanoj sistemskoj slabosti vezivnog tkiva, što se očituje slabošću venske stjenke te nedostatnim ili čak odsutnim valvulama u dubokim venama.
Ostali čimbenici rizika su fiziološko starenje organizma, hormonalni utjecaji (npr. učestale trudnoće, poremećaji u lučenju estrogena i progesterona, uzimanje oralnih kontraceptiva), poremećaji statike (najčešće spušteno stopalo - potrebna korekcija statike ortopedskim ulošcima), povećana tjelesna težina, a u mlađoj životnoj dobi i poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje ili sjedenje (frizeri, stomatolozi, prodavačice, konobari, radnici za strojem itd.).
Ako iz bilo kojeg razloga dođe do zastoja u venskoj cirkulaciji u sustavu dubokih vena, razvije se venska hipertenzija, koja nakon određenog vremena dovodi do slabosti venskih zalistaka. Vene se šire, pa se venska hipertenzija prenosi na površinske vene, što rezultira i njihovim širenjem, odnosno varikozitetima.

Sekundarni varikoziteti - Nastaju nakon oštećenja zalistaka u dubokim venama zbog neliječene, nepravilno ili nedostatno liječene duboke venske tromboze (flebotromboza - stvaranje ugruška krvi u dubokom venskom sustavu), pa dolazi do povrata venske krvi u površinske vene, što opet rezultira njihovim širenjem.

Zanemarivanje vodi u progresiju

Proširene vene, osobito venektazije (proširene sitne venice i kapilare), najčešće se pojavljuju već u adolescentsko doba. Zbog fiziološkog starenja i utjecaja čimbenika rizika, s vremenom dolazi do pogoršanja. Subjektivni simptomi ne moraju uvijek biti izraženi, a kad su prisutni, javljaju se u vidu bolova i osjećaja težine u potkoljenicama te pečenja i grčeva u mišićima nogu, osobito uvečer nakon radnog dana. Te tegobe najčešće spontano prolaze nakon mirovanja, podizanja ekstremiteta ili dulje šetnje.

Subjektivne tegobe i objektivne promjene kod određenog broja bolesnika mogu trajati godinama bez većeg pogoršanja pa uz edukaciju, usvajanje određenih životnih navika i lokalnu terapiju ne dolazi do drugih teškoća. Međutim, kod određenog broja bolesnika nastaje kronični venski zastoj (insuficijencija) s posljedičnim trofičkim oštećenjem kože, koji se, ovisno o stupnju oštećenja, razvrstava u sljedeće skupine:

1. stupanj - promjene se javljaju u području skočnih zglobova, u vidu malih proširenih vena i kapilara (flebektazije), koje su isključivo estetski problem, uz moguću pojavu edema skočnog zgloba i/ili stopala i donjeg dijela potkoljenice.

2. stupanj - očituje se kožnim promjenama na potkoljenicama (edem, eritem, vlaženje, kruste i sekundarna infekcija) i brojnim subjektivnim tegobama. Promjene uglavnom zahvaćaju donju trećinu potkoljenice, skočni zglob i gornji dio stopala. Upala se može povući, nakon čega mogu zaostati hipo- ili hiperpigmentacije, trajna atrofična oštećenja kože i dr. Opće stanje uglavnom nije poremećeno, osim subjektivnog osjećaja svrbeža na navedenom područjima.

3. stupanj - manifestira se venoznim ulkusom (ranicom), najčešće u području unutarnjeg ili vanjskog dijela skočnog zgloba. Više njih istodobno otežava i produljuje liječenje. S vremenom se širi. Češće se pojavljuje na prethodno oštećenoj koži. Kod većih često dolazi do sekundarne bakterijske infekcije. Manji ulkusi većinom nisu bolni, ali kod starije populacije i ako zahvaćaju veće površine, bolnost je izražena i vodeći je subjektivni simptom. Kao komplikacija mogu se javiti tromboza i upala površinske vene (tromboflebitis).

Prevencija od ključne važnosti

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a stupanj oštećenja venske cirkulacije različitim testovima za ispitivanje sposobnosti venskih zalistaka. U novije vrijeme kao rutinska metoda upotrebljava se UZV-Doppler sonografija, kojom dobivamo uvid u stanje dubokih i površinskih vena i njihovih zalistaka, što može biti važno pri donošenju odluke o dijagnozi i terapijskom pristupu. Može se učiniti flebografija (rtg snimanje vena kontrastom), osobito prije operativnog zahvata na venama.

Kod već izraženih varikoziteta, uz pozitivnu obiteljsku anamnezu ili simptome kronične venske insuficijencije, uz lokalnu terapiju obvezno je nošenje elastičnoga kompresivnog zavoja ili čarapa. Elastične čarape su jednostavnije za primjenu, usporavaju napredovanje bolesti, imaju dobar terapijski učinak i dobra su profilaksa duboke venske tromboze i trofičkih promjena na koži potkoljenice. Određuju se individualno, mjerenjem ekstremiteta na određenim mjestima i izražavanjem stupnja potrebne kompresije u mm živinog stupca. Stavljaju se ujutro prije ustajanja i nose cijeli dan. Postavljaju se od prstiju stopala sve do prepone, tako da je jačina kompresije veća kod prstiju, a prema gore se smanjuje. Ovisno o stupnju poremećaja, postoje četiri stupnja kompresije.

Medikamentozna terapija sastoji se od nanošenja heparinskih krema, gelova i masti te povremeno antiagregacijskih lijekova ili antikoagulansa. Potreban je i odmor uz podizanje ekstremiteta.

Kod izraženijih promjena dolazi u obzir i invazivnije liječenje - flebektomija (operativno liječenje) ili sklerozacija manjih ogranaka vena i venektazija, što dovodi do dobrih estetskih i funkcionalnih rezultata, a posljedično usporava progresiju bolesti.

Prevencija je izrazito važna, jer bolesnik svojim načinom života može mnogo utjecati na razvoj i tijek bolesti. Valja što više izbjegavati dugotrajno stajanje na istome mjestu ili sjedenje. Poželjno je svakodnevno umjereno vježbanje (hodanje, vožnja bicikla, lagano trčanje), ovisno o životnoj dobi i pridruženim bolestima, a nužna je i redukcija tjelesne težine. Svim navedenim mjerama, uz obvezno nošenje elastičnih kompresivnih čarapa ili zavoja, bolesnik može godinama držati svoju bolest pod kontrolom i bitno poboljšati kvalitetu življenja.