Iz anatomije i fiziologije

Izraz vagina podrazumijeva područje rodnice i stidnice, zajedno s unutrašnjošću malih i velikih usana. S unutarnje strane velikih usana i po cijeloj površini malih usana nalazi se mnoštvo malih žlijezda znojnica i lojnica, čiji sekret podmazuje to područje i formira zaštitni sloj koji štiti od mokraće, menstrualne krvi i bakterija. Na ulazu u vaginu (vestibulum) s obje strane nalaze se dvije žlijezde koje proizvode sluz tijekom spolnog uzbuđenja, što podmazuje vestibulum i priprema ga za spolni odnos. Normalan vaginalni sekret ima ugodan i blag miris, i mliječno bijelu ili bistru konzistenciju, ovisno o fazi menstrualnog ciklusa.

Vaginu prekriva sluznica građena od otpornoga višeslojnoga pločastog epitela koji pruža dobru zaštitu. Njegova debljina ovisi o ravnoteži spolnih hormona, koja varira tijekom menstrualnog ciklusa, za vrijeme trudnoće i mijenja se s godinama. Kod mladih djevojaka i starijih žena sluznica se sastoji od samo nekoliko slojeva stanica, zbog čega je vrlo osjetljiva i sklona poremećajima.

U vagini, kao i u ustima ili crijevima, velik broj mikroorganizama živi u ravnoteži, kako međusobnoj tako i s domaćinom, te pridonosi održavanju fiziološke kisele sredine (niska pH vrijednost). Ova biološka zajednica naziva se vaginalna flora. Naše bake i prabake vjerojatno nisu znale da kisela vaginalna sredina potiče rast zdrave vaginalne flore, a koči rast patogenih mikroorganizama, ali su, primjerice, znale da ispiranje vodom u koju se doda žlica octa pomaže uklanjanju vaginalnih problema.

Sve što na ovaj ili onaj način utječe na zaštitne čimbenike može dovesti do određenih posljedica, npr. infekcije i upale. Vaginalne neugodnosti, među ostalim, mogu izazvati: neodgovarajuće higijenske mjere i korištenje neodgovarajućih higijenskih pripravaka, uzimanje kontraceptiva, antibiotika i vaginaleta, spolno prenosive bolesti, spolni odnosi i stres.