Kako primijetiti skoliozu?

Prvi znakovi koje roditelji zamijete vidljivi su ponajprije u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova (kriste ilijake). Osim toga, u stojećem stavu, gledajući straga, vidljiva je zakrivljena linija spinoznih nastavaka kralješnice te asimetrija tzv. bočnih trokuta, gibusi, asimetrija glutealne brazde; sprijeda je vidljiva i asimetrija dojki i sl. Gledajući s boka treba tražiti eventualne promjene fizioloških zakrivljenosti kao što je povećanje ili umanjenje grudne kifoze (kifoskolioza).

Najvažniji klinički test je test pretklona. Iz stojećeg stava ispitanik se nagne prema naprijed sa slobodno visećim rukama. Ako deformacija kralješnice postoji i dalje radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju zamjetljiva je grba (gibus) koja se nalazi na strani konveksiteta skoliotskih zavoja.

Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju a ne o skoliozi. Osnovna dijagnostička metoda je standardna radiografija kralješnice u cijelosti i to u anteroposteriornom i lateralnom smjeru. Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji izvodi se mjerenje prema Cobbu. Izabere se gornji kralješak čija je gornja površina nagnuta prema konkavitetu krivine te donji kralješak čija je donja ploština također nagnuta prema konkavtetu krivine. Kut između okomica povučenih na gornju i donju ploštinu navedenih kralješaka čini kut skoliotičnog zavoja. Na istim radiogramima potrebno je promatrati kriste ilijake.

Progresija njihova okoštavanja predstavlja brzu orijentaciju o koštanoj zrelosti bolesnika. Njihovo okoštavanje počinje od spine ilijake anterior superior te putuje prema spini ilijaki superior posterior. Koštani rast je završen sa spajanjem epifiza s ilijačnom kosti.

Na lateralnim rendgenogramima moguće je uočiti već spomenuto povećanje fizioloških krivina.