Hemoragijske groznice uzrokovane porodicom Arenaviridae

Bolivijska, argentinska i venecuelska hemoragijska groznica obično se u literaturi navode pod zajedničkim nazivom južnoameričke hemoragijske groznice, a uzrokuju ih virusi Junin, Machupo i Guanarito. Rezervoari i prenosioci virusa su domaći glodavci (velika obitelj Muridae), a infekcija se najčešće širi aerosolom (interhumani prijenos ovdje nije od neke veće važnosti). Bolivijska i argentinska hemoragijska groznica očituju se sličnim simptomima, a čini se da se venecuelska manifestira nešto težom kliničkom slikom. Smrtnost im se ukupno kreće i do 30%. Inkubacija u prosjeku traje desetak dana, nakon čega započinje podmukao razvoj bolesti s povišenom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima te mučninom i povraćanjem. Vrlo često se javljaju i neurološki simptomi poput epileptičkih napadaja, tremora, pareza kranijalnih živaca, pa čak i upala malog mozga. Oporavak traje nekoliko tjedana, a intenzivno korištenje suportivnih mjera sprječava razvoj težih posljedica.

Lassa hemoragijska groznica endemska je bolest u zemljama zapadne Afrike, uzrokovana virusom Lassa. Rezervoar tog virusa i izvor zaraze su štakori, a virus se na čovjeka može prenijeti čitavim nizom već dobro poznatih načina - inhalacijom inficiranog aerosola, ingestijom zatrovane hrane, pa i priređivanjem jela od zaraženih glodavaca. Za Lassa groznicu je karakterističan i interhumani prijenos, za razliku od drugih arenavirusnih infekcija. Inkubacijski period je od 5 do 16 dana, a bolest se razvija vrlo postupno. Simptomi su vrlo slični kao i u južnoameričkih groznica (izuzev neurološke simptomatologije), a vrlo česta posljedica ove bolesti je gluhoća. Veliku učinkovitost u liječenju je pokazao već spominjani ribavirin, koji se mora primijeniti unutar šest dana od početka bolesti.