Bojila

Vrste bojila

Zakonodavstvo razlikuje jestiva bojila, koja se nepo­sredno dodaju u namirnice, i jednu drugu skupinu bojila, koja se smije upotrebljavati samo na površini namirnica. Površinska bojila koja se, primjerice, upotre­bljavaju za bojenje korice sira, omota nekih vrsta kobasica i za bojenje uskrsnih jaja, u pravilu se ne jedu zajedno s hranom.

Bojila koja se mogu jesti zajedno s hranom označena su posebnim E(U) brojem, u slučaju da im je upotreba odo­brena u svim članicama Europske unije, primjerice kurkumin = E 100. Bojila za prevlake i omote namirnica koji se nc jedu ili za pakovanja označena su C-brojem.

Bojila za žigove, kojima se označava meso, sve se više zamjenjuju vatrenim žigovima.

Posebnu ulogu igraju bojila u kozmetičke svrhe jer ona preko usta mogu doći do želuca, primjerice bojila za ruže-ve za usne, stoga ona moraju zadovoljiti jednako stroge zahtjeve kao i bojila za namirnice.

Zašto se upotrebljavaju bojila?

Bojila se uglavnom upotrebljavaju za uljepšavanje namirni­ca. Taj postupak ima dugu povijest, a primjenjivali su ga već i Egipćani i Rimljani, prije svega na kraljevskim i carskim dvorovima. No, vrsta boja za bojenje hrane tijekom vreme­na jako se promijenila. U srednjem vijeku su se zbog po­manjkanja drugih mogućnosti upotrebljavala uglavnom pr­irodna bojila kao oker (glina), sok crvene cikle, ekstrakti s karotenom dobiveni od mrkve i zeleno bojilo iz listova, klorofil. Početkom 19. stoljeća, zbog sve većih saznanja do ko­jih se dolazilo razvojem kemije, medu ostalim su se za bo­jenje upotrebljavali i spojevi olova, bakra i žive vrlo intenzi­vnih boja. No, uskoro se pokazalo da su ti spojevi otrovni pa je njihova upotreba zabranjena prvim zakonom o bojili-ma iz 1887. godine.

U drugoj polovici 19. stoljeća otkrivena su azo bojila (= indantren), čime su se otvorile nove, dotad nepoznate mo­gućnosti. Njihove jake boje, koje su se u početku koristile samo za bojenje tekstila, uskoro su se počele upotrebljava­ti i za bojenje hrane. Tako su, s jedne strane, jela dobila privlačan izgled, a s druge su se strane mogle prodavati i namirnice koje su već bile trule i pokvarene, jer se kupca lako moglo zavarati o pravom stanju stvari.