Doza proteina rješava probleme s učenjem kod miševa s Downovim sindromom

Učenje i problemi s pamćenjem uspješno su riješeni kod miševa sa sindromom koji oponaša Downov sidrom.

Catherine Spong i kolege iz National Institutes of Health u Marylandu, otkrili su kako mogu spriječiti razvojne probleme kod miševa kojima je genetskim inženjeringom stvoreno da imaju Downov sindrom, tako da njihovim majkama ubrizgaju dva proteina dok su još u maternici, a njih nazivamo NAP i SAL. Ovaj tretman nosi velike rizike za ljude, tako da je tim jako zanimalo da li proteini uopće mogu pomoći odraslim miševima.

Tim je stvorio miševe koji imaju dodatni kromosom 16, a on uzrokuje slične probleme kao one koje uzrokuje dodatni kromosom 21 kod ljudi, to jest „okidač" za Downov sindrom, prenosi New Scientist.

Miševi su morali pronaći potopljene platforme u vodenom labirintu koristeći vizualne znakove. Downovim miševima obično treba dva puta duže da pronađu platformu za razliku od zdravih miševa. Međutim, nakon četiri dana oralnog liječenja NAP-om i SAL-om, Downovi miševi naučili su labirint jednako lako kao i normalni miševi.

NAP i SAL su fragmenti proteina koje normalno proizvode glijalne stanice, a to su stanice u mozgu koje pružaju hranu neuronima. Poznato je da te stanice nepravilno rade kod osoba s Downovim sindromom. Miševi koji su tretirani s proteinima imali su markere zdravih funkcija glijalnih stanica koje su nedostajale kod neliječenih Downovih miševa.

U drugom eksperimentu, tim je istražio da li je liječenje uzrokovalo promjene u kemikalijama za koje se zna da su uključene u procesu „dugoročne potencijacije" (LTP), a to je vrsta moždane aktivnosti ključna za formiranje pamćenja. Ljudi i miševi s Downovim sindromom imaju smanjenu razinu mnogih kemikalija koje su uključene u ovaj proces. Međutim, kod tretiranih miševa se pojavila povišena razina receptora koje zovemo NR2B, a on je odgovoran za pokretanje dugoročne potencijacije.

Craig Heller, sa Stanford University's Down Syndrome Research Center u Kaliforniji, dodaje kako ovo istraživanje jasno razjašnjava jednu stvar: „Nesposobnosti u učenju i mentalna retardacija smatrani su stalnim stanjima, ali očito su neki izlječivi."