Ljepota i ljekovitost koje osvajaju  

Ružine latice sadrže eterična ulja, tanine, šećer, limunsku, jabučnu, vinsku i jantarnu kiselinu te niz aromatičnih djelotvornih tvari. Čaj od cvijeta ruže koristi se uvijek kada je potreban prirodni način liječenja. Izvanredno je sredstvo za grgljanje kod bolesti grla, upale i otoka glasnica. Njime se može ispirati nos kod teških prehlada, a učinkovito regulira crijevnu mikrofloru poremećenu uzimanjem antibiotika. Primjenjuje se i u ginekologiji kod pojave bijelog pranja. Ružin čaj čisti jetru, poboljšava njezin rad i jača živce, a samim tim osigurava miran san. Kupanje u ružinu odvaru blaži nadražaj kože, posebno na mjestima zahvaćenima ekcemom. Zato postoji izreka: "Kada koža prži, obrati se ruži". Od ružinih latica pripremaju se i kupke za smanjenje reumatskih bolova.

Ljekovitost ružina cvijeta bila je poznata i Aviceni. On ga je koristio u liječenju tuberkuloze pluća. I znameniti francuski travar Maurice Messegue, u svoje vrijeme osoba svjetskoga glasa, najviše je zagovarao liječenje ružama. U Europi poznat bugarski travar Dimitar Karaivanov sastavio je recept za izradu ružina octa. Prema njegovim uputama, 125 g svježih latica ruže treba preliti jednom litrom kvalitetna bijeloga vinskog octa i ostaviti da odleži devet dana. Ocat je upotrebljiv za obloge i umivanje kod oštećenog tena. Posebno se pokazao učinkovit za ublažavanje svrbeža raznog podrijetla, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pjega.

Turska ruža (đul ruža, Rosa damascena) najviše se uzgaja u Bugarskoj za proizvodnju ulja. Za jednu litru potrebno je oko 3000 kg cvjetnih listića, pa je zbog toga ulje vrlo skupo. Upotrebljava se za izradu parfema i likera. Iz istoga razloga ruže se uveliko uzgajaju i u Francuskoj, Iranu i Sudanu. Kozmetički preparati od ružina ulja spravljani su još u starom Egiptu i Rimu, a i danas su vrlo zastupljeni.