Koliko možemo vjerovati lijekovima iz farmaceutske industrije?

Kategorija: Lijekovi

Depresija je jedan od najvećih zdravstvenih problema današnjice. U Hrvatskoj se broj oboljelih, prema nekim istraživanjima, popeo na preko 300.000. Na depresiju upozoravaju i iz Svjetske zdravstvene organizacije, ističući kako je riječ o četvrtom po redu zdravstvenom poremećaju zastupljenom u svijetu, koji bi se do 2020. mogao popeti na drugo mjesto. Za liječenje depresije koriste se, uz psihoterapiju, i lijekovi antidepresivi. Prozac®, najprodavaniji antidepresiv na svijetu, danas koristi 40 milijuna ljudi širom svijeta. U 2001. godini, prije isteka patenta, donosio je svom proizvođaču Eli Lilly&Co. 2,8 milijarda dolara. Danas, nakon isteka patenta, donosi znatno manji ali i nadalje značajan prihod. Prozac® nazivaju i "pilulom sreće", a neki ljudi na njega gledaju kao na lijek koji ide uz određeni stil života.

Od početka Prozac® prate razne vijesti o štetnim, pa i fatalnim nuspojavama, poput ubojstva i samoubojstva, kao i suđenja zbog istih. Provedene su razne studije o nuspojavama antidepresiva iz skupine SIPPS (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina), a neke od novije objavljenih su:

Antidepresivi (SIPPS) mogu komplicirati dojenje (01.2010.)
Antidepresivi (SIPPS) povezani s krvarenjem iz gastrointestinalnog trakta (12.2009.)
Primjena antidepresiva (SIPPS) povezana s prijevremenim porodom (10.2009.)
Nova FDA studija potvrđuje da antidepresivi (SIPPS) povećavaju rizik od samoubojstva kod djece i mladih (08. 2009.)

Nuspojava očigledno ima poprilično, a jedna od njih je i povećani rizik od samoubojstva. Za cjelovitu sliku, uz rizik od nuspojava, potrebno je odvagnuti i koristi od lijeka. Navest ćemo meta-analizu o učinkovitosti antidepresiva (istraživači nisu primili financijska sredstva za izradu studije), koja govori slijedeće:

Meta-analiza iz 2008. godine o antidepresivima, koje su proveli britanski znanstvenici s University of Hull, pokazala je da primjena antidepresiva nove generacije ima učinke samo kod one skupine bolesnika koji imaju teški oblik depresije. Istraživači su proanalizirali 47 kliničkih studija, što objavljenih, što neobjavljenih. Uključeni su bili najčešće propisivani antidepresivi u Ujedinjenom kraljevstvu: fluoksetin (Prozac®) i paroksetin (Seroxat®) te drugi iz skupine SIPPS, zajedno sa ostalim lijekovima, poput venlafaksina (Efexor®). Istraživači su zaključili da lijekovi imaju pozitivni učinak na ljude s blagom depresijom - ali isti takav učinak se postigao i kod onih pacijenta koji su dobivali placebo pilule! Ljudi s težom depresijom postigli su malo jasnije poboljšanje, ali zaključak je da se to više može pripisati slabom učinku placeba kod jako depresivnih pacijenata, a ne povećanom odgovoru na lijek.

Ovdje se logički nameću neka pitanja: kako su farmaceutske tvrtke uopće uspjele registrirati lijek, koji nije učinkovitiji od placeba, a ima ozbiljne nuspojave? Kako su farmaceutske tvrtke uspjele lijek, koji, ako pomaže, pomaže samo manjoj skupini teško oboljelih pacijenata, pretvoriti u blockbuster? Kako to da je bolest depresija u takvom porastu?

Odgovori leže u funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije, koje se primjenjuje već dugi niz godina. Depresija i Prozac® su samo jedan primjer toga, a sličan obrazac možemo pronaći kod mnogo drugih bolesti i lijekova. Posljednjih desetljeća industrija lijekova je preuzela dobar dio primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjima financiranima iz drugih izvora.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije lijekova. Zamašnim kampanjama bezopasna ili rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih proizvođača.

O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki, obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim „radionicama" doista događa, oni imaju posebnu vrijednost.

Jedno takvo svjedočenje nalazimo u knjizi autora dr. Johna Virapena "Nuspojava: Smrt, (ispovijedi farmaceutskog insidera" dr.John Virapen. Knjiga je istinita ispovijed rukovoditelja na visokoj poziciji u farmaceutskoj industriji (najduže u tvrtki Eli Lilly&Co) koji se iskreno kaje što je sudjelovao u suptilnim igrama i podmićivanju za račun farmaceutske kompanije. Njegova uloga u stavljanju Prozaca® na tržište bila je od izuzetne važnosti. Autor poručuje kako glad za profitom dovodi do apsurda gdje je interes kapitala iznad osnovnih ljudskih interesa - ostati živ i biti zdrav. U interesu je kapitala da ljudi budu sve više bolesni i da ostanu što dulje bolesni, jer se samo na taj način može povećati prodaja supstanci sumnjivog djelovanja. Usputne žrtve tih supstanci nisu bitne, dok god je ostvareni profit višestruko veći od sudskih troškova i nagodbi.

Doktora John Virapena posebno užasava što Big Pharma sve više cilja na djecu, kao novo tržište svojih patentiranih "lijekova".