Dijagnoza i terapija kongestivnog zatajenja srca

Definicija

Kongestivno zatajenje srca (KZS) je čest i dubok problem s kojim se sreću specijalisti i liječnici opće medicine, a odgovoran je za visok udio morbiditeta i mortaliteta u starijoj populaciji.

KZS se može podijeliti u dvije potkategorije: sistolna i dijastolna disfunkcija. Oko 70% pacijenata ima sistolnu disfunkciju karakteriziranu dilatacijom lijevog ventrikula, te smanjenom ejekcijskom frakcijom. Dijastolno zatajenje srca, često uzrokovana hipertenzijom, prati hipertrofija miokarda i normalna ejekcijska frakcija. Sistolna disfunkcija: najčešći uzrok ovog stanja je bolest koronarnih arterija i ishemija miokarda, ali i dugotrajna hipertenzija, konzumiranje alkohola, bolesti srčanih zalistaka, KOBP, aritmije i bolesti štitnjače mogu imati ulogu u nastanku sistolne disfunkcije. Zbog smanjenog udarnog volumena pokreću se kompenzatorni mehanizmi: povećano lučenje katekolamina, aktivacija sustava renin-angiotenzin i hipertrofija lijeve klijetke. Dijastolna disfunkcija: hipertrofični miokard povećava otpor pri punjenju lijevog ventrikula te smanjuje volumen krvi na kraju dijastole, a posljedično se smanjuje i udarni volumen srca. Često možemo zamijetiti povećanje lijevog atrija koje vodi do fibrilacije atrija.

Dijagnoza KZS nije teška kod akutnog oblika. Ali što kod srednje teških oblika kod kojih se još nisu pojavili klasični simptomi? U ovom slučaju najpouzdaniji znak zatajenja srca je galop trećeg tona. Ostali simptomi kao hropci na plućnim bazama i pedalni edemi ne moraju biti isključivo znaci KZS. U dijagnozi KZS veliku ulogu ima ultrazvuk srca te RTG snimka srca i pluća (nešto manje kod kompenziranog KZS). U krvnoj slici osim anemije i bolesti štitnjače moramo uraditi i nalaz elektrolita, jer je razina natrija (kod bolesnika koji ne koriste diuretike) odličan pokazatelj prognoze.

Terapija: važno je za naglasiti da se prvo moraju prepoznati reverzibilna stanja koja mogu uzrokovati KZS, te se ona moraju liječiti rano i agresivno.

Opće mjere koje obuhvaćaju prestanak pušenja, tjelovježbu (koliko stanje dozvoljava), smanjenje unosa soli i kontrolu tjelesne težine su kamen temeljac u liječenju kroničnog zatajenja srca.