Bolovi u leđima - problem današnjice

U svim ozbiljnim fitness centrima, prilikom upisa u određeni program vježbanja, prakticira se da budući polaznici vježbanja popune anamnestički upitnik. Anamnestički upitnik služi treneru kao dio dijagnostičkog postupka za utvrđivanje inicijalnog stanja vježbača. Osim preboljenih bolesti, vježbači se gotovo uvijek izjašnjavaju o postojanju  kroničnih bolova u određenom dijelu tijela. Najčešće se žale na bolove u leđima i vratnoj kralježnici, a zatim na bolove u koljenima. Također ima i drugih kroničnih bolova u raznim dijelovima lokomotornog sustava, ali u znatno manjem postotku. Takvi podaci obavezno se moraju uvažiti prilikom planiranja tjelesnog vježbanja te osobama s navedenim problemima treba pristupiti individualno i uvažiti postojanje kroničnih bolova uz  uvažavanje razloga njihovog nastanka.

Bolovi u leđima definitivno su problem s kojim se bori sve veći broj ljudi, a u posljednje vrijeme i djece.

Kada pričamo o populaciji odraslih osoba, dva su najčešća razloga zbog kojih dolazi do pojave bolova u leđima. Prvi i zasigurno najrašireniji razlog je hipokinezija, premala količina kretanja. Ljudi sve više vremena provode sjedeći, na poslu, ali i kod kuće. Nema potrebnih podražaja kojima bi se leđna muskulatura održavala aktivnom i u formi. Tada muskulatura slabi, mišići postepeno atrofiraju i gotovo sva težina tijela prebacuje se na kosti, zglobove i vezivna tkiva. Dok god je muskulatura leđa aktivna, ona prihvaća dobar dio tereta tijela na sebe i kralježnica je rasterećenija pa ima i manje bolova.

Dugotrajno obavljanje određenog zanimanja drugi je vrlo česti razlog pojave bolova u leđima. Nakon dužeg niza godina u kojima se svakodnevno ponavljaju mikrotraume na lokomotornom sustavu, dolazi do pojave bolnih simptoma. Takva oštećenja na sustavu za kretanje poznata su pod nazivom simptomi prenaprezanja. Budući da gotovo nema zanimanja u kojem ne dolazi do pojave simptoma prenaprezanja, ogroman broj ljudi pati od kroničnih bolova. S vremenom ti bolovi, a pogotovo ako se na vrijeme ne krene s liječenjem, počinju narušavati kvalitetu života, a ponekad i u toj mjeri da osoba gubi radnu sposobnost. Kronični bolovi u leđima vezani su uz sva zanimanja u kojima prevladava dugotrajno stajanje ili naglašeno ponavljanje određenog pokreta (stomatolozi, frizeri, glazbenici), ali i uz zanimanja koja zahtijevaju znatno teži fizički rad (zidari, soboslikari, mehaničari).

Kada je riječ o djeci, bolovi u leđima počinju se javljati sve ranije. Djece sve više vremena provode pred računalima, a sve manje se kreću, tako da niti ne uspiju ojačati  muskulaturu pa vrlo rano dolazi do pojave bolova. Do prije petnaestak godina bilo je normalno da dječja igra podrazumijeva kretanje. Kretanje je potreba koja osigurava normalan psihofizički razvoj djeteta. Kod djece se bolovi sve češće javljaju kao posljedica loših držanja (kifotično, lordotično ili skoliotično). Tek kada se bolovi pojave, a liječnici sugeriraju određeni fizioterapijski tretman, roditelji postanu svjesni da djetetu nedostaje kretanja. Određeni broj roditelja čak ni tada ne shvaća da terapija vježbanjem, u kojoj je cilj ojačati određene dijelove muskulature trupa koji sudjeluju u održavanju posture, nije dovoljna te da dijete treba nastaviti s vježbanjem i kada terapija završi. Ne shvaćaju da čim dijete prestane s vježbanjem, muskulatura postepeno opet slabi i da će opet doći do lošeg držanja i bolovi će se vratiti. Ako se na krene na vrijeme s vježbanjem i ako se loše držanje ne pokuša ispraviti dok još kralježnica nije okoštala, kralježnica će ubrzo okoštati i ostati u „krivom" položaju, a onda to postaje doživotni problem, a najvjerojatnije i doživotni bolovi. Naravno, treba shvatiti da niti djecu nije lako motivirati da se redovito kreću, pogotovo u društvu u kojem je žaljenje na bolove u leđima dio kulture življenja. A još je teže ukoliko roditelji ne pružaju pozitivan primjer redovite tjelesne aktivnosti i brige za zdravlje.

U patološke razloge nastanka bolova u leđima ne ulazimo.