Što se to odgađa u mozgu tijekom vježbanja i čini nas sretnijima?

Što potiče sreću u našem mozgu tijekom vježbanja?

blog Buffer, autor Leo Widrich

Rekreacija i tjelesna aktivnost oduvijek su smatrani lijekom za različite probleme u životu - od depresije i lošijeg pamćenja pa čak do ublažavanja simptoma Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. No, istovremeno, ljudi često nemaju dovoljno informacija i saznanja (znanstvenih i stručnih) o pozitivnim učincima vježbanja na tjelesno, ali i psihičko zdravlje.

Najčešća rečenica koju je moguće čuti od ljudi je "da, znam sve o tome, riječ je o endorfinu koji se otpušta za vrijeme vježbanja, a zbog kojeg se osjećamo bolje i sretnije - zato bismo trebali vježbati, je li tako?". To zapravo upućuje na to da ljudi tako u prolazu čuju neke teze i zaključke i prihvate ih, bez da se više zainteresiraju na to kako npr. vježbanje utječe na njih. To je jedan od glavnih razloga koji je autora Lea Widricha potaknuo na istraživanje povezanosti između osjećaja sreće i vježbanja.

Većina ljudi je svjesna da vježbanje izgrađuje mišićnu masu i utječe na pojačanu tjelesnu spremnost i formu pa tako, uz redovito vježbanje, penjanje uz stepenice postaje lakše , što je jasan rezultat dobre tjelesne forme. S druge strane, povezanost vježbanja i općeg raspoloženja nije toliko jasna i lako uočljiva. 

Evo što se zaista događa: početak vježbanja i tjelesne aktivnosti ljudski mozak prepoznaje kao stres. S porastom krvnog tlaka, mozak počinje misliti kako je tijelo u borbi s neprijateljem ili u bijegu pa, kako bi se zaštitio od stresa, otpušta protein BDNF (Brain-Derived Neurotrophic Factor) koji ima zaštitni i obnavljajući učinak na neurone. To je razlog zbog kojeg nakon vježbanja nastupaju osjećaji lakoće, bistrine, a uskoro i sreće. Istovremeno, u mozak se otpušta endorfin, kemijski spoj kojemu je glavna svrha borba protiv stresa. Znanstvenik McGovern tvrdi kako endorfin snižava neugodu vježbanja i blokira osjećaj boli, a povezuje ga i s osjećajem euforije. Sve ove činjenice upućuju na to da je mozak znatno aktivniji tijekom tjelesne aktivnosti nego prilikom razmišljanja dok je tijelo u sjedećem položaju. Jedini je problem povezan s otpuštanjem BDNF-a i endorfina taj što izaziva određenu ovisnost, sličnu onoj o nikotinu ili morfiju, no razlika je ta da je vježbanje dobro i korisno za sve.   

BDNF i endorfin su razlozi zbog kojih se osoba pri vježbanju osjeća tako dobro. Pomalo upitan dio je u izazivanju navikavanja kao u slučaju uporabe morfija, heroina ili nikotina. Jedina razlika je u tome što je vježbanje dobro za sve.