Vodeni sportovi kao što su plivanje, vaterpolo, ronjenje, plivanje s perajama tipične su ljetne radosti u kojima uživamo tijekom toplijih mjeseci u godini. Ono što najmanje želimo je da nas u takvim aktivnostima ometaju ozljede. Ipak, koliko god ih želimo izbjeći, ozljede se ponekad dogode, a nije rijetkost da su povezane upravo uz takve sportove - kojima se počinjemo baviti "odjednom" i prakticiramo ih vrlo intenzivno samo u jednom dijelu godine.

Plivanje je naizgled bezopasni sport u smislu ozljeda jer nema kontakta s drugim sportašima, međutim, događa se ono što su gotovo svi rekreativci skloni zanemariti. To su mikrotraume ili mala oštećenja na razini tetiva ramenog zgloba pri ponavljanju velikog broja istih pokreta. Tu dolazimo do razlike ozljede i oštećenja pri sportskim i rekreativnim aktivnostima.

• OPREZ! Tri najčešće ozljede ljeti - saznajte kako ih spriječiti i liječiti

Po svojoj definiciji oštećenje tetive ili mišića je skup malih oštećenja (mikrotrauma) koje nastaju na tetivama ili mišićima nakon što se isti pokret ponovi veći broj puta tijekom jednom treninga ili rekreativne aktivnosti. Kako bi se tetivno-mišićni prostor oporavio od treninga, potreban mu je dan odmora. Tijekom tog dana odmora odvija se regeneracija oštećenih malih mišićnih i tetivnih vlakana. Problem nastaje kada se taj dan odmora ili smanjenog opterećenja u treningu, konkretno u ovom slučaju plivanju, preskoči ili zanemari. Pogotovo ako se takav ritam ponavlja.

Kakve ozljede se javljaju i koji su mehanizmi njihovog nastanka?

Ozljede koje nastaju kao posljedica sportskih aktivnosti u medicinskoj se terminologiji dijele na ozljede akutnog i kroničnog nastanka.

Ozljede akutnog oblika nastaju naglo, uslijed djelovanja jake mehaničke sile u vidu povlačenja ili naglog pokreta. Prate ih pojava boli, crvenila, otekline u ramenu a posljedično tome javlja se ograničenje u opsegu pokreta zgloba ramena.

Ozljede kroničnog oblika nastaju kao posljedica ponavljajućeg djelovanja slabijih sila, kao što je veliki broj zamaha u plivanju (posebice pri kraul tehnici), lošije tehnike plivanja, većeg opsega pokreta nego što je potrebno za zamah te većeg broja otplivanih kilometara. Naime, nakon većeg broja pokreta dolazi do zamora i smanjene elastičnosti tetiva i mišića zbog čega im raste volumen i postaju veći (hipertoniji). Kako je rame relativno malen zglob s malo prostora između tkiva, vrlo brzo se događa veliko trenje tetiva uz ostale tetive, mišiće i kosti.

Tako nastaje oštećenje – smanjena elastičnost tetiva, nemogućnost oporavka tetiva, a uzrok su nagle i stalne sile koje se ponavljaju preko 3000 puta tijekom plivanja od otprilike 30 minuta.

Na tjednoj bazi rekreativni plivač izvodi rotaciju u svakom ramenu za oko 20 000-30 000 puta. Takve konstantne rotacije troše mišiće i ligamente, ali i zglobove ramenog pojasa pa se javljaju upale ovojnica tetiva i posljedično tome bol koja ograničava amplitudu pokreta.

Dakle, u plivanju su najčešće ozljede na razini lokomotornog sustava (mišići, kosti, zglobovi, zglobna čahura, ligamenti i drugo), kao posljedica poremećaja nastalih tijekom rasta i razvoja, pretreniranosti, ponavljajućih neadekvatnih opterećenja, nepravilne tehnike, udarca u zid i slično. Stoga se ozljede mogu pojaviti na prstima i dlanovima, stopalima, donjem dijelu leđa te u koljenima, kuku i preponama.

Kako si pomoći kad vas muče bolovi u ramenu?

Nastanak boli u ramenom zglobu uvjetovan plivanjem kolokvijalno nazivamo "plivačko rame" dok se u medicinskoj terminologiji isto naziva "impingement sindrom".

Kada nam se pacijent javi u ordinaciju s takvom boli u ramenu, nakon što ustanovimo da je prouzročena uglavnom plivanjem, krećemo od procjene koliko su tetive i mišići ramena oštećeni. U tome nam pomaže dijagnostički ultrazvuk kojim možemo objektivno procijeniti kvalitetu tkiva koje gledamo, odnosno utvrditi razinu oštećenja. Razina oštećenja tkiva, uglavnom tetive rotatorne manžete, može se podijeliti na manje mikrotraume tetive i na kronična oštećenja koja nastaju duži niz godina, a dovode do ruptura (puknuća) tetive.

Na toj se podjeli temelji i koncept liječenja tetive. Ako su simptomi takvi da je trajanje boli do unutar dva ili tri tjedna, potrebno je početi s mirovanjem, smirivati bolno stanje lijekovima protiv bolova te po potrebi stavljati hladne obloge na rame. Ako bol traje više mjeseci, znači da se radi o boli kroničnog tipa te je tada potrebno djelovati prvo kroz mirovanje, ali i potražiti pomoć u obliku fizikalne terapije kako bi se stanje tetivnog aparata oporavilo, tetive i mišići regenerirali, a upalni proces smanjio.

Nakon što se završi proces liječenja kroz fizikalnu terapiju, dugoročno ostaje najbitnije provoditi adekvatnu pripremu za plivanje u okviru ciljanih vježbi kojima se jačaju tetive ramena. Kako biste imali bezbrižno ljeto, stručni tim Poliklinike Preventis pomoći će vam u vraćanju vašim omiljenim ljetnim aktivnostima te vas educirati o tome kako svoja ramena održati jakima i zdravima.

Vezani sadržaj:

• Bolovi u donjem dijelu leđa: Što mogu značiti, kada se zabrinuti i što učiniti?

• Kad bol ne prestaje: Koje su vrste i najčešći uzroci kronične boli?

• Koje su opasnosti rekreacije i sportskih aktivnosti pri visokim temperaturama?